VELIKO SRCE LJUBOMIRA MIĆIĆA Po drugi put odlazi u Afriku da liječi djecu!

U današnje vrijeme brzog življenja, vrijeme selfija, društvenih mreža i uglavnom loših vijesti koje pristižu sa svih strana svijeta, pravo je zadovoljstvo čuti lijepu ljudsku priču. Upravo takvu priču ima Ljubomir Mićić iz Bijeljine, student završne godine Stomatološkog fakulteta u Beogradu, koji se ovih dana sprema za svoj drugi odlazak u humanitarnu misiju na afrički kontinent. Ide u Zanzibar, gdje zajedno sa Danijelom Domićem i Brunom Valićem vodi tim od 20 ljudi iz cijelog svijeta. Zanimljivo je da je čak polovina humanitaraca iz zemalja regiona.

“Materijal i ostala neophodna  pomoć  za Zanzibar već je uveliko prikupljena, krećemo  21. marta, a moja zaduženja tokom 11 dana boravka u ovoj zemlji biće organizovanje edukativnih radionica, rad sa djecom i sa pacijentima na terenu. Ovih dana sam baš uzbuđen i jedva čekam mart i susret sa mojim novim prijateljima”, kaže za Buku Ljubomir i napominje da se projekat oraganizuje pod okriljem oragnizacije DENTISTTHEWORLD.

Ljubomir je u Africi  boravio i u septembru prošle godine. Tada je vodio volonterski projekat ispred Svetske asocijacije studenata stomatologije(IADS). Odluku je, kaže, donio čim je saznao da se u siromašnim afričkim zemljama organizuje stomatološka humanitarna misija. Prijavio se i nije zažalio. Humanitarna misija ga je tada odvela u Mozambik, zemlju u kojoj većina stanovništva živi na ivici siromaštva i za koje je i hrana, voda, odjeća,  pravi luksuz. Prema podacima koje nam je ovaj mladi student iznio, čak 88 posto stanovništva nikada nije posjetilo stomatologa.

“Trenutno sam na šestoj godini studija,  tako da je za mene ova prilika bila veliki izazov i na ličnom i na profesionalnom planu. Susreo sam se sa ljudima i djecom kod kojih se život svodi na potragu za hranom i vodom na dnevnom nivou. Kad ste suočeni sa takvim načinom života, po povratku u svakodnevnicu počnete da gledate drugim očima na život i da cijenite sve ono što imate, počev od vode, hrane električne energije, odnosno one  bazične životne potrebe na koje većina nas ne obraća pažnju. Takođe, sa profesionalnog aspekta, učinili smo mnogo za te ljude. U sjećanju te djece ostaće urezan prvi susret sa stomatologom za većinu njih. Tretirano je preko 2500 zuba, dok je u program edukacije o održavanju oralne higijene i promene navika u ishrani bilo uključeno oko 2000 djece uzrasta od 5 do 16 godina. Definitivno jedno nezaboravno iskustvo koje bih svakome preporučio”, priča budući stomatolog.

Interesovalo nas je i kakvo je stanje u Mozambiku, kako ljudi žive i kakve impresije nosi. Rekao nam je da je njihova kultura specifična, žene su stup kuće, rade sve teške poslove, brinu o djeci, dok muškarci vrijeme uglavnom provode u lokalnim barovima. Kaže i da se vrlo rijetko može vidjeti skladan par kako šeta ulicama, uglavnom su to grupe samo muškaraca ili žena i djece.

“Ekonomska situacija je stvarno loša, zaista žive sa jednim dolarom dnevno. Prosječna plata je oko 2000 do 3000 metikala što  je oko 40-50 dolara. Poznati su po sitnim krađama i provalama u kuće, pa su sve veće kuće opasane električnom ogradom i stalno su pod naponom. Podatak da sami noću nigdje nismo izlazili dosta govori o bezbjednosti, ali i ekonomskoj situaciji. O njihovom zdravstvenom sistemu je suvišno govoriti, na sastanku sa ministarkom zdravlja Mozambika upoznati smo sa frapantnom statistikom i željom da naš projekat prošire na cijelu zemlju i objeručke prihvate pomoć koja im je ponuđena”, priča Ljubomir.

Obzirom da će u narednoj misiji u Zanzibaru 10 učesnika biti iz regiona, pitali smo ga koliko su inače ljudi sa ovih prostora spremni svoju humanost staviti ispred vjere i nacije i pokazati da se u najtežim vremenima i u najgorim situacijama može biti čovjek. Kaže da je odrastao i vaspitavan tako da na prvo mjesto uvijek stavi čovjeka, bez obzira na sve predznake.

“Zalažem se za pomoć svim ljudima, ne samo zbog profesije kojom se bavim, već i zbog toga što oduvijek tako razmišljam,  ali iskreno na našim prostorima vrlo je teško pronaći ljude raspoložene da pomognu i razumiju tuđu nesreću”, ističe naš sagovornik kome je pored predstojećeg projekta u Zanzibaru ponuđena  saradnja u ulozi koorganizatora na projektima u Ruandi, Panami, Dominikanskoj Republici. Pored toga, u planu je i organizovanje projekata na teritoriji BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore.

“Ne postoji materijalna stvar koja može zameniti osjećaj ispunjenosti u trenutku kad nekome pomognete i promijenite život. U svoje ime mogu da kažem da će primarno i osnovno uvijek i na prvom mjestu biti moja želja da se pomogne ljudima kojima je pomoć prijeko potrebna, bez obzira na vjeru, naciju, pol, političku pripadnost, jer smo mi svi na prvom mjestu ljudi, a onda sve ostalo. Sa takvim ciljem i planom krećem u sve naredne projekte i nadam se da će ljudi dobre volje prepozanati našu ideju i u vremenu koje dolazi naći načina da se uključe u ovakve i slične projekte i nesebično pomognu onima kojima je pomoć neophodna”, kaže na kraju razgovora za Buku mladi student Ljubomir Mićić.

Dijaspora.news/Buka