U POTRAZI ZA DOSTOJANSTVOM: Kad izgubiš svaku nadu šta ti preostaje? Bježi!

BiH nestaje! Odlazak iz ove napaćene zemlje uzima svoj danak, a prema procienama statističara, za nešto više od 300 godina, posljednji stanovnik BiH će imati čast da zvanično ugasi svjetlo za sobom.

Ništa čudno, ako znamo da kod nas već 20 godina svako kome se digne kroji sudbinu naroda po svojoj mjeri i za svoju korist. Već 20 godina nas oblikuju kroz obrazovni sistem. Već 20 godina nas truju preko svojih medija. Već 20 godina nas drže u stalnom strahu. Već 20 godina, za naše dobro, državu nam stvaraju oni kojima je do iste stalo k'o do ovog snijega što se topi.

I dok oni stvaraju državu u kojoj ćemo mi moći jednog dana da živimo JEDNI PORED DRUGIH, zarad njihove koristi, nama prolaze godine. Najbolje godine. One godine koje su isti ovi političari otimali od naših roditelja, a sad ih uzimaju i nama.

Isisavaju nam život na slamku punih 20 godina, da bi nam danas ostavili samo jednu mogućnost. Da biramo DA LI ĆEMO BJEŽATI ODAVDE SAD ILI ODMAH. Da li ćemo kao i onih 87 hiljada ljudi i žena, mladih, sredovječnih, sa djecom i bez njih, koji su u posljednje tri godine otišli iz BiH, sjesti u autobus koji vozi u jednom pravcu.

Što dalje odavde!

I da budemo jasni, ne odlaze ovi ljudi ‘trbuhom za kruhom’. Ne, većina ih odlazi jer ne vidi da ovdje može biti života u narednih 100 godina. Da će umjesto indoktriniranih partijskih trčkarala šansu dobiti oni koji to stvarno zaslužuju. Da će znanje nekad biti iznad podobnosti. Da će zatrovani sistem ikad profunkcionisati. Da će barem biti primljeni kod ljekara, a da neko ‘preko veze’ ne uđe prije njih. Niko to ne vidi i zato odlaze.

Jer, nakupilo se tolika truleži, da je smrad postao nepodnošljiv.

Zato je u samo tri godine iz BiH otišao jedan cijeli grad poput Prijedora, a u naredne tri, otići će duplo više. Možda jedna Banjaluka. Ali niko od ‘uvaženih’ političkih prvaka ne namjerava ni da se počeše po guzici zbog toga. Niko!

Oni valjda imaju pametnijeg posla. Moraju da nastave kontinuitet onog što rade već 20 godina. Da ‘grade’ državu za sve njene građane i građanke, seljake i seljanke, ali po mjeri džepa u svom sakou.

Čuvaju je, prekrajaju, stvaraju! Čuda rade, jedino ne ono što bi trebalo da rade. I tako 20 godina, dok narod nestaje.

Tiho i nečujno, ali ubrzano nestaje.

To nam govore svi podaci. Neumoljivi podaci koji su iz dana u dan sve gori. Manje nas se rađa nego što umire, smanjuje se broj nezaposlenih, ali i zaposlenih. Sve više je onih koji odlaze na privremeni, a još više na stalni rad u inostranstvo. Zatvaraju se škole, nestaju sela, a gradovi ostaju u prosjeku bez nekoliko desetina do nekoliko stotina porodica godišnje.

Uglavnom, da ne pričamo nasuvo…

Krenimo od broja rođenih. Ako pogledamo primjer RS, vidjećemo da je u ovom entitetu lani, u poređenju sa 2000. godinom, rođeno čak 35 odsto manje djece. Zašto je to tako? Pa, zato što se ona rađaju u nekim drugim zemljama.

Dalje, prema službenoj statistici, broj nezaposlenih u RS je najmanji u istoriji. Nekad poražavajući broj onih koji traže posao pao je na 126 hiljada, pokazuju posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje RS. Ipak, ovo nije rezultat progresivne politike Vlade RS po pitanju zapošljavanja, već odlaska ljudi u inostranstvo.

To pokazuje trend pada nezaposlenosti koji se podudara sa uvođenjem bezviznoga režima, pa se u RS do danas broj nezaposlenih smanjio za 28 hiljada (samo prošle godine za 20 hiljada!), dok se broj zaposlenih u istom periodu neznatno povećao. Podaci pokazuju i kako je broj otpuštenih i novoprijavljenih veći od onoga zaposlenih s evidencije Zavoda.

Skoro identična situacija je i u FBiH, gdje se prema službenim podacima enormno smanjuje broj nezaposlenih, dok je broj onih koji su dobili posao zanemariv.

Druga je priča što se ovdje seoba mladih i potlačenih, željnih pravde i pravičnosti, budućnosti bez rata na obzoru i sa malo nade, uporno predstavlja kao uspjeh i to kao smanjenje nezaposlenosti. Samo bolesnim ljudima to može pasti na pamet, a mi smo izgleda postali takvi. Bolesno društvo!

Na enormne razmjere odliva ljudi u inostranstvo upozoravaju privrednici, sindikati, mediji, organizacije i svi oni koji vide da za 20 godina ovdje više neće biti nikoga, osim precizno isklesanih slijepih sljedbenika politika koje nas uništavaju. Neće ostati niko ko vrijedi i misli svojom glavom. Barem da kvari prosjek.

Koliko je ozbiljna situacija govori podatak da kofere svaki dan spakuje 15 radnika. Tako kaže zvanična statistika.

ODLAZE NAJKVALITETNIJI

Privrednici u Srpskoj upozoravaju da je situacija još i gora, jer pored onih koji su brisani iz evidencije biroa radi zapošljavanja u inostranstvu postoji i armija ljudi koji su samostalno našli posao u nekoj stranoj zemlji.

– Situacija je alarmantna, jer svakim danom odlazi sve više radnika. Očekujemo da trend zapošljavanja naših radnika u inostranstvu dobije još jači zamah. To će se, uprkos visokoj stopi nezaposlenosti, negativno odraziti na domaće tržište i kada je riječ o kvalitetu i o broju radne snage. Posebno je zabrinjavajuće što odlazi najkvalitetniji kadar – kazao je potpredsjednik Unije udruženja privrednika RS Saša Trivić.

Naglašava da BiH u ovom trenutku može malo šta uraditi da bi zaustavila odliv radne snage, ali da se odnekud mora početi.

– Da bi barem u maloj mjeri bila zaustavljena dosadašnja praksa odliva radne snage, potrebno je obezbijediti bolje uslove rada i da radnici budu bolje plaćeni, prilagoditi obrazovni sistem tržištu, ali i privući investitore, koji će dati zamah razvoju domaće privrede. Da bismo došli do tih ciljeva, potrebno je smanjiti i doprinose i poreze koji guše domaće privrednike i odbijaju strane ulagače – rekao je Trivić.

ALARM ODAVNO ZVONI

U Savezu sindikata RS kažu da zbog odliva radne snage alarm odavno zvoni, ali da ga niko od nadležnih ne želi da čuje.

– Situacija je krajnje kritična i, kako je krenulo, u BiH će ostati samo oni stariji, koji ne mogu da se zaposle u inostranstvu. Radna snaga odlazi, jer su plate niske i neredovne, posla nema dovoljno, ali i zato što poslodavci ne poštuju njihova prava. To je posebno izraženo kod mladih i ljudi srednje životne dobi, koji su obrazovani. Oni čine sve da se zaposle u nekoj od stranih zemalja, u kojoj će biti poštovani, cijenjeni i adekvatno plaćeni za svoj rad – rekla je generalni sekretar Saveza sindikata Velka Odžaković.

I pored svih ovih upozorenja, kako je moguće da niko od ovih “glavonja” na vlasti ne razmišlja da kad opet pukne neka zora 9. januara, kad opet nekome padne na pamet da pravi parade u Banjaluci, neće imati kome, jer nikog neće biti. Ili kad neko od njih opet pomene podjelu zemlje i stvaranje novih entiteta, da u njima neće imati ko da živi. Ili kad sljedeći put neko od političkih klovnova odluči da obeća novih 100.000 radnih mjesta, neće ih imati kome ponuditi. 

Već će svi biti zaposleni građani Evrope. Možda će čistiti njemačka govna, ali će to raditi sa dostojanstvom koje ovdje nisu mogli imati. 

I ako ništa, onda zbog ovog zadnjeg, svi vi koji nas svojim dobročinstvom, radom i trudom već 20 godina gurate preko granica BiH, molim vas, u narednih 20, pomozite nam barem toliko što nećete raditi ništa. Jer svaki vaš potez znači 50 ljudi manje u BiH.

Autor: Milovan Matić/buka