Tekst koji bi svaki roditelj trebao pročitati: KAKO DA ZAŠTITITE SVOJU DJECU OD PEDOFILA

Share

Tweet

Share

Share

Email

Comments

Novi slučaj koji je šokirao Banjaluku. Donosimo konkretne savjete zaštitet djece od predatora…
Na društvenim mrežama juče se pojavila šokantna informacija o pedofilu zaposlenom u jednom banjalučkom vrtiću, koji je tražio od djevojčice (13) da mu preko Fejsbuka pošalje eksplicitne fotografije.

Iz Policijske uprave Banjaluka su potvrdili da im je slučaj prijavljen, te da su u toku detaljne provjere.

Marija Markanović, portparolka Policijske uprave Banjaluka rekla je da će policija provjeriti navode koji su se pojavili na društvenim mrežama i preduzeti potrebne mjere i radnje u skladu sa zakonom.

U ovoj šokantnoj prepisci koja se može pročitati na društvenoj mreži vaspitač, između ostalog, nakon saznanja da djevojčica sa kojom se dopisuje ima 13 godina, traži eksplicitne fotografije, na šta dobija negativan odgovor.

On između ostalog, govori djevojčici da će sve što budu radili ostati tajna, ali je pored toga djevojčica odbila da postupi po njegovim zahtjevima.

Iz banjalučkog vrtića, čiji ime nećemo otkrivati, kao ni identitet vaspitača zbog interesa istrage, saopštili su sljedeće:

“Poštovani roditelji,

učitelj XX je radio kod nas godinu dana, nikad nije bilo primjedbe na rad istog. Politika naše firme je takva da nikad jedna osoba ne bude sama u grupi sa djecom, baš zbog pomenutih situacija. Mi smo bili dužni da obavijestimo nadležne organe i prijavimo slučaj. Utvrdili smo da u našem vrtiću nije bilo kriminalnih radnji. Roditelji vaspitanika mogu da budu mirni. Za ostale radnje (prepiske na internetu) vršiće se istraga i utvrditi šta je od svega istina. Do tada vas molimo da izuzmete svoj sud bez osnova.”

Aleksandar Miladinović, kriminalistički inspektor MUP-a RS, godinama se bavi istraživanjem slučajeva pedofilije i srodnih kaznenih djela. Za BUKU smo ranije razgovarali sa inspektorom Miladinovićem o pedofiliji u našem društvu, prepoznavanju pedofila, mjerama opreza i načinima kako možemo zaštititi djecu na internetu.

Na koji način se pedofili mogu prepoznati, šta biste mogli savjetovati roditeljima i djeci kao mjeru opreza?

Javnost pedofile često percipira kao bolesnike, na šta utiču i sami mediji. To treba izbjegavati iz razloga što ljudi, oslanjajući se na to, pretpostavljaju da se bolesnici lako mogu prepoznati, te da će se, nakon identifikacije, distancirati od njih. Međutim, relevantna istraživanja, ali i slučajevi evidentirani kod nas, govore nam da pedofili uopšte nisu izopšteni ljudi, neugledni, neupadljivi, asocijalni i slično, već upravo ljudi koji su obrazovani, elokventni, socijalizovani, sa određenim socijalnim ulogama koje im pružaju čak i određeni ugled u sredini u kojoj egzistiraju. Usljed navedenog, veoma je teško prepoznati pedofila i identifikovati listu karakteristika koje bi imale indicijalnu ulogu. Jedna od indicija na koju svakako treba obratiti pažnju, pogotovo roditelji, jeste povećana, neuobičajena, neočekivana zainteresovanost za djecu, dječije aktivnosti, za prisustvo u blizini djeteta, nametljivost u pažnji prema tuđem djetetu, itd. Takođe, treba imati na umu da su pedofili, što potvrđuje i naša praksa, relativno često ljudi iz (naj)bliže okoline djeteta, ljudi koje dijete poznaje, sa kojima ima gotovo svakodnevnu interakciju, pa čak i lica iz porodičnog ambijenta ili iz istog domaćinstva. Svaku okolnost, a pogotovo prijavu djeteta o nedoličnom ponašanju prema njemu, roditelji treba da shvate krajnje ozbiljno i da je provjere, a ako ima osnova i da prijave.

Na društvene mreže uključuju se djeca već u osnovnoj školi. Koje opasnosti nosi Fejsbuk, kao najmasovnija društvena mreža?

Internet, kao i Fejsbuk, donio je mnogo dobrih stvari i koncipiran je sa humanom idejom povezivanja ljudi, međutim, svako dostignuće se zloupotrebljava, pa tako i Fejsbuk. Usljed velikog broja internauta na Fejsbuku, razumljivo je da su mnogobrojni prevaranti, nasilnici, „hejteri“, dileri, seksualni prestupnici i mnogi drugi kriminalci svoje nedozvoljene, kriminalne aktivnosti „preselili“ u ovo okruženje. Ne može se ni Fejsbuk apsolutno amnestirati od toga, iako svakodnevno povećava postavke privatnosti i apeluje na korisnike da povedu više računa o vlastitoj samozaštiti. Međutim, s obzirom na to da je bezbjednosna svijest internauta još uvijek na niskom nivou, opasnosti na Fejsbuku su mnogobrojne i raznovrsne, počev od (po posljedicama) lakših poput kompromitacije identiteta, lažnog predstavljanja, krađe profila, preko hejterskih aktivnosti, sektaškog djelovanja, govora mržnje, gruminga, sekstinga, pornografije i pedofilije, do iniciranja i podstrekavanja (samo)ubistava, vršenja organizovanog kriminaliteta, radikalizacije, vrbovanja terorista i mnoge druge. U suštini, može se reći da sve opasnosti koje postoje u realnom okruženju, mogu ispoljiti i u Fejsbuk, odnosno virtuelnom okruženju.

A kako zaštititi dijete na Facebooku i drugim društvenim mrežama?

Brojni su modaliteti zaštite djece na Fejsbuku i na drugim društvenim mrežama. Opširno bi bilo sve mehanizme zaštite navoditi, pogotovo za svaku društvenu mrežu, posebno imajući na umu da se ovi mehanizmi svakodnevno unapređuju. Generalno, ono što je zajedničko za bezbjednu digitalnu egzistenciju djece na društvenim mrežama jeste da se pridržavaju pravila privatnosti korišćenja internet resursa, da znaju da bonton ponašanja vlada i u internet okruženju (internet bonton), da znaju da ono što nije dozvoljeno u realnom okruženju, nije dozvoljeno ni u internet okruženju (psovanje, vrijeđanje, lažno predstavljanje, hejtovanje, dijeljenje nepristojnog sadržaja, komunikacija sa nepoznatima, itd.), moraju biti upoznati sa sistemom alarmiranja i prijavljivanja nedozvoljenih ili nepodrazumijevanih internet aktivnosti. Moraju znati šta jeste, a šta nije dozvoljeno u internet okruženju, na društvenim mrežama.

U tom pogledu, značajno je istaći da Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske od 2009. godine u osnovnim i srednjim školama u Republici Srpskoj realizuje Projekat prevencije maloljetničke delinkvencije u okviru kojeg se jedan od potprojekata odnosi na prevenciju negativnosti na internetu i na društvenim mrežama. Samo u toku školske 2016/2017. godine, u okviru ovog projekta, održano je 345 preventivno-edukativnih aktivnosti u 202 škole u Republici Srpskoj kojima je prisustvovalo oko 17.430 učenika, od kojih je oko 7.000 srednjoškolaca. Cilj ovih aktivnosti jeste da se djeca senzibiliziraju po pitanju bezbjednosnih rizika i opasnosti korišćenja interneta, ali isto tako i da se nauče kako da se sami zaštite, odnosno kako da podese zaštitu na vlastitom profilu, te kako i koga da obavijeste kada su u pitanju bilo kakve negativnosti na internetu.

Koliko je važno o tome pričati, kako u kući, tako i u školi, jer su društevene mreže relativno nove, a sa druge strane, nismo svjesni opasnosti za djecu kada se prerano uključe u njih?

Može se reći da su roditelji najmanje svjesni bezbjednosnih rizika i opasnosti koje nosi digitalno prisustvo djece na društvenim mrežama. S jedne strane, roditelji najčešće manje poznaju internet tehnologiju i manje su digitalno pismeni od djece, a s druge strane, roditelji još uvijek vjeruju da djeci manje opasnosti prijete dok su u kući, za radnim stolom, za računarom, nego da su na ulici, što je apsolutno pogrešna percepcija. Roditelji, iako ne poznaju internet tehnologiju bolje od djece, znaju više o životu, i djecu kući trebaju savjetovati o osnovnim životnim vrijednostima, o osnovnim pravilima ponašanja, o komunikaciji, bontonu, bez obzira na to da li se radi o realnom ili internet okruženju, jer su vrijednosti i pravila isti. Takođe, izuzetno je bitno da roditelji djeci ne brane korišćenje interneta (ali i da ne dozvole bespogovorno i neograničeno korišćenje interneta i različitih internet resursa), ali da ostvaruju svojevrsni nadzor na aktivnostima djeteta na internetu, putem vlastitog profila, profila starijih ukućana i drugih lica, u dogovoru sa djecom. Izuzetno je bitno da se sa djecom ostvari pravilan odnos i razumijevanje njihovog korišćenja internet resursa, ali i sankcije u slučaju kršenja postavljenih ograničenja, kojih se treba strogo pridržavati. Škole se uključuju u različite aktivnosti senzibilizacije djece o bezbjednosnim rizicima i opasnostima digitalne egzistencije, međutim, sigurno je da bi trebale biti proaktivnije u tom pogledu, pa čak i da se pojedini segmenti bezbjednog korišćenja interneta uvrste u nastavne sadržaje.

Kada je je neko osumnjičen za pedofiliju na koji način MUP postupa, šta se dešava sa tim optuženim?

Zakonom o krivičnom postupku i Zakonom o policiji i unutrašnjim poslovima su, kao osnovnim aktima po kojima policija postupa u okviru kriminalističke istrage, propisana policijska ovlašćenja, prava i obaveze koje policija ima u prikupljanju saznanja, tragova i dokaza o izvršenim kriminalnim aktivnostima i u pogledu izvršioca tih delikata. Iako je zakonski okvir jednak za istrage svih vrsta krivičnih djela, naučna oblast kriminalistika metodika razlikuje, ali i definiše postupanje u slučajevima internet kriminaliteta, kao i seksualnih delikata. Samo postupanje uveliko zavisi i od konkretnih okolnosti samog prijavljenog ili pretpostavljenog delikta (npr. da li je prijavitelj žrtva). Kada je pedofilija u pitanju, policija nakon saznanja, paralelno prikuplja tragove i dokaze koji ukazuju na to krivično djelo, dok s druge strane preduzima mjere i radnje na identifikovanju svih lica koja su na bilo koji način uključena u tu aktivnost, prije svega identifikovanjem i pronalaženjem izvršioca i saučesnika. Naravno, identifikacija, pronalazak i pravilan pristup žrtvi je takođe veoma bitan segment kriminalističke istrage seksualnih delikata. Nakon preduzimanja svih radnji i mjera, te pronalaskom indicija, tragova dokaza u pogledu djela i izvršioca, izvještaj za konkretno krivično djelo se podnosi tužilaštvu koje, ukoliko procijeni da su ispunjeni zakonom predviđeni uslovi, protiv navedenog lica podnosi optužnicu ili proširuje istragu prikupljanjem i dodatnih dokaza. Potrebno je reći da sve aktivnosti u okviru istrage, policija preduzima po prethodnom obavještavanju tužioca, često i pod njegovim direktnim nadzorom, a u određenim zakonom propisanim situacijama i na osnovu naredbe suda.

Postoje li neki pokazatelji kod djece da se može prepoznati da su žrtve nasilja? Kako se uopšte kao roditelj suočiti sa takvom činjenicom?

Indikatori djece žrtve nasilja su mnogobrojni i roditelji, ali i drugi relevantni subjekti (pogotovo škola) moraju da budu upoznati sa njima. To su promjena dječijeg raspoloženja, povlačenje u sebe, izbjegavanje ili zanemarivanje školskih ili drugih dotadašnjih aktivnosti (sportskih aktivnosti, vannastavnih aktivnosti, hobi), pogotovo onih koje je volio raditi (npr., izbjegavanje korišćenja interneta), strah ili nelagoda od pojedinih lica ili prilikom određenog sadržaja razgovora, izbjegavanje određenih mjesta u kući, u domaćinstvu ili u naselju, bezrazložna i nagla promjena raspoloženja, izbjegavanje razgovora o određenoj temi… Roditelji bi trebali da obrate pažnju na ove indicije (koje se nikad ne smiju percipirati kao dokazi) i u slučaju bilo kakve sumnje, trebali bi da to provjere, te u slučaju sumnji da to prijave policiji. Takođe, vrlo je važno sa djetetom još od malih nogu ostvariti efikasnu i sadržajnu komunikaciju o ovom problemu (prilagođenu njihovom uzrastu), da bi i malo dijete shvatilo šta je pedofilija, odnosno šta nije dozvoljeno da se prema njemu ili sa njim radi i da to mora prijaviti. Svaku dječiju prijavu moraju izuzetno ozbiljno shvatiti i posvetiti joj dužnu pažnju. Nedopustivo je da roditelji prema potencijalnoj dječijoj prijavi, bez obzira na to koliko bila neargumentovana ili iluzorna, olako pređu preko nje ili da ništa ne posumnjaju.

(dijaspora.news/buka.ba)