Duhovnost

Šta se radi sa BOGOJAVLJENSKOM VODOM i koliko se čuva

By admin

Posted on 18/01/2017

Bogojavljenje je hrišćanski praznik koje slavi otkrovenje Boga Sina kao ovaploćenog u Isusu Hristu. U narodu se ovaj dan zove još i Vodice ili Vodokršće upravo po imenu povorke. Na ovaj dan se osvećuje voda za koju se veruje da je lekovita i čudotvorna i naziva se bogojavljenska voda.

Smatra se svetom, posebnom i lekovitom vodom. Bogojavljenska vodica se nikada ne kvari. Njena je osobina da godinama ostaje sveža, ukusna, osvećena i lekovita.

Odavno se čuva običaj da se ova vodica čuva u naročitom sudiću cele godine, jer ona pomaže u svakoj bolesti i kad mala deca imaju strah noću, i kad čoveku naglo pozli i kad mu hrana ne prija i kad ne može da podnosi bolove u bolesti i kad mu se smućuju pomisli i ne zna kako jednu stvar da reši – i uopšte, mnogobrojne su prilike u životu i teškoće kad se bogojavljenska vodica sa verom upotrebi i stvarno koristi.

Na sam dan Bogojavljenja crkva dozvoljava da se tom vodicom krope sve odaje i svaki kutak i da sva čeljad piju koliko ko hoće. Ali, u svima drugim danima godine, bogojavljenskom vodicom ne sme ništa da se kropi, sem da se pije u bolesti. A zdravi ako žele, moraju koji dan postiti, pa tu vodicu uzeti ujutru.

Osvećenje vode ima svoje poreklo u prvim vekovima hrišćanstva, o čemu svedoče drevni pisani izvori, kao apostolske ustanove. Ipak, i pored sve svoje drevnosti, u početku nije postojalo ustanovljeno pravilo kada, gde i kako se vrši vodoosvećenje.

Postojala je izvesna razlika u tim obredima. No svima njima je zajedničko da se osvećenje vode izvršuje pomoću određenih molitava, prizivanjem naitija Svetoga duha, kao i krstolikim blagosiljanjem i pogruženjem u vodu Časnoga krsta, što i danas čini elemente svakog vodoosvećenja.

Veliko vodoosvećenje se vrši dva puta u godini na Krstovdan (Navečerje Bogojavljenja) i na Bogojavljenje, u kome se sećamo krštenja Isusa Hrista u reci Jordan.

Malo vodoosvećenje vrši se u različitim prilikama, pri drugim crkvenim činovima i obredima, na Vaskrs i pred krsnu slavu domačina, pa i na traženje pojedinih vernika – u svako vreme i na svakom mestu: u kući, u polju, u vrtu i tako dalje.

Koliko se dugo može čuvati Sveta Vodica, naročito ona koja se osvećuje na Krstovdan, Bogojavljenje i Vaskrs? Hakon jedne godine kada, stigne nova vodica, šta se radi sa starom?

Odgovor na to pitanje, u crkvenim knjigama ne piše, niti ima bilo kakvo pisano naređenje u vezi toga. Ali zato postoji narodno predanje i običaj kojeg je Crkva prećutno usvojila, te je isti stekao predanjsku vrednost, kao i mnoge druge stvari koje se putem predanja u Crkvi čuvaju.

Foto Profimedia

Dakle, po tom narodnom predanju, ukoliko se sva količina Bogojavljenske vodice ne utroši pobožno u toku godine, onda se taj ostatak, kada stigne nova vodica, sipa u bunar, u reku ili u cveće. U svakom slučaju tamo gde se neće izložiti gaženju i obesvećenju.
Što se pak tiče vodice koja se po domovima sveti za Vaskrs…

Vaskršnja sveta voda se u toku posta može, i treba, uzimati svako jutro po malo pre jela, i tako utrošiti. Ona se upravo i osvećuje sa tim ciljem da bi sveti veliki praznik Vaskrsenje Hristovo dočekali u osvećenim domovima, ali i sa osvećenom dušom svojom (kao hramom Duha Svetoga), čemu pobožno korišćenje svete vodice itekako doprinosi.

Osvećena vodica za krsnu slavu sva se upotrebi na spravljanje slavskog kolača i koljiva, a može i da se ostavi malo za piće da svi članovi doma popiju po gugljaj za osvećenje duše i tela.

Sveta vodica, naročito ona bogojavljenska (koju narod uglavnom i nosi svojim domovima), može se čuvati neograničeno vreme. Ma koliko je dugo čuvali, ona ne gubi svoju osvećujuću blagodat niti postaje podložna kvarenju. Ima u narodu porodica koje bogojavljensku vodicu čuvaju po trideset i više godina, s tim što svake godine, od nove vodice, kada je donesu iz crkve, pomalo dodaju u flašu u kojoj drže staru vodicu.