Pravoslavni vjernici sjutra, 28. avgusta slave Veliku Gospojinu. Ovaj praznik je uspomena je na smrt Bogorodice i dan kada se ona vinula na nebo Velika Gospojina ili Uspenje Presvete Bogorodice jedan je od najvećih hrišćanskih praznika.
Toga dana se završava i dvonedeljni Gospojinski post.
Uspenje Presvete Bogorodice ili Međudnevnica je dan kada se ona vaznijela na nebo i predaola svoj duh u ruke Spasitelja. Predanje kaže da je Bogorodica živjela 60 godina, prema nekim izvorima 72, da je nadživjela sina svoga i kao svjedok mnogih slavnih događanja, nastavila njegovu misiju.
Kako prazniku prethodi dvonedeljni post, 28. avgusta posebno žene idu na pričest jer se ovaj dan smatra praznikom žena i majki.
U nekim krajevima smatraju da je u periodu između dve Gospojine, Velike i Male najbolje brati ljekovito bilje kojim se liječe zarazne bolesti. Veliki broj crkava i manastira pravoslavne crkve slavi ovaj praznik kao svoju slavu.
Gospod koji je na Sinaju zapovijedio petom zapovješću – Poštuj oca svoga i mater svoju, pokazao je primjerom Svojim, kako treba poštovati roditeljku svoju. Viseći na krstu u mukama, On se sjeti Majke Svoje i pokazujući na apostola Jovana reče joj – Ženo, eto ti sina! Potom reče učeniku: Eto ti majke. Kada je zbrinuo svoju majku, izdahnuo je.
Jovan je imao dom na Sionu u Jerusalimu, u koji se nastanila i Bogorodica i ostala da živi do kraja svojih dana na zemlji. Svojim molitvama, blagim savjetima, krotkošću i trpeljivošću ona je mnogo pomagala apostolima Sina svoga.
Uglavnom sve vrijeme do smrti provela je u Jerusalimu obilazeći često ona mjesta, koja su je podsjećala na velike događaje i na velika djela Sina svoga. Naročito je često išla na Golgotu, Vitlejem i Jeleonsku goru.
U svojoj starosti često se molila Gospodu i Bogu svome na Jeleonskoj gori, na mjestu Vaznesenja Njegova, da je što prije uzme iz ovoga svijeta. Jednom prilikom javio joj se arhanđel Gavrilo, i objavio joj, da će kroz tri dana biti upokojena.
S velikom radošću ona se vratila u svoj dom poželevši u srcu, da još jedanput u ovom životu vidi sve apostole Hristove. Gospod joj ispuni ovu želju, i svi apostoli, nošeni anđelima i oblacima, najedanput se sabraše u dom Jovanov na Sionu. Sa velikom radošću vide ona svete apostole, ohrabri ih, posavjetova i utješi; potom mirno predade duh svoj Bogu bez ikakve muke.
Apostoli uzeše kovčeg s njenim tijelom, iz kojeg su se širili mirisi, i u pratnji mnoštva hrišćana preneše ga u vrt Getsimanski u grobnicu svetih Joakima i Ane. Od zlobnih Jevreja zaklanjaše ih oblak po Promislu Božjem.
Neki sveštenik jevrejski, Atonije, dohvati rukama kovčeg u namjeri da ga preturi, ali u tom času anđeo Božji odsječe mu obje ruke. Tada on zavapi apostolima za pomoć, i bi iscijeljen pošto izjavi svoju vjeru u Gospoda Isusa Hrista. Apostol Toma bijaše izostao, opet na Božjem Promislu, da bi se tako opet otkrila jedna nova i preslavna tajna o Presvetoj Bogorodici. Trećeg dana stiže i on, i poželi da cjeliva tijelo Presvete Bogorodice.
Ali, kada apostoli otvoriše grob, nađoše samo plaštanicu, a tijela nisu bila u grobu. Te večeri ona se javi apostolima – mnoštvom anđela okružena, i reče im – Radujte se, ja ću biti s vama navijek.
Izvor
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.