Prije gotovo godinu dana jedna porodica iz Petrinje u Hrvatskoj potražila je sreću i bolji život u Njemačkoj. Dojmovi nakon odlaska bili su odlični.
Nakon godinu dana boravka u Njemačkoj ne skrivaju zadovoljstvo, piše Deutsche Welle.
“Meni je super. Žao mi je što to nismo napravili i ranije”, kazala je Marina Graho Popović. 33-godišnjakinja je prije nekih godinu dana s troje djece i suprugom otišla u Njemačku i, kako kaže, nije požalila.
Ljubo, Marinin suprug, otišao je prvi. U Minhenu je našao posao u struci, kao automehaničar. U proteklih godinu dana promijenio je poslodavca, a porasla mu je i plaća. Njemački jezik savladao je dobro, u tome mu je pomogla i činjenica da su mu svi kolege Nijemci.
Ujutro radi, navečer ide na kurs njemačkog
Marina, po struci frizerka, još uvijek nije našla posao u struci. Kaže kako je preko interneta našla posao čišćenja kod jedne porodice. Bit će prijavljena iako čak i u Njemačkoj mnogi traže čistačice za rad na crno.
“Uskoro ću prijepodne početi ići čistiti, a navečer na kurs jezika. To će biti naporno: ujutro posao, popodne djeca, navečer kurs, ali to će tako ići samo nekih godinu, godinu i pol. A onda se nadam poslu u struci”, kazala je Marina i dodala: “Posla u Njemačkoj ima, ali za onoga ko zna jezik.”
Već je pohađala kurseve njemačkog, ali kaže kako nisu bili dovoljno kvalitetni i na njima je naučila jako malo. Sad se prijavila na tzv. integracijski kurs koji joj je ponuđen od Saveznog ureda za migracije i izbjeglice. Na njemu će, uz jezik, učiti o svemu što je bitno za život u Njemačkoj: političkom uređenju, pravima i obavezama građana, kulturi i običajima.
Najvažnija su bila djeca
Supružnicima je najvažnije bilo da im se snađu djeca. Brinuli su se zbog najstarije kćeri, 12-godišnje Sare. Njoj je odlazak u inostranstvo najteže pa
o.
Pokazalo se da nije bilo razloga za brigu.
“Djevojčice u razredu su se jako potrudile oko nje, često se druže. To je sigurno puno pomoglo. Ona nije željela ići u Njemačku, ali sad kad smo za Božić išli u Petrinju, pitala je moramo li baš cijele praznike provesti u Hrvatskoj“, kazala je Sarina majka Marina za Deutsche Welle.
Lara, djevojčica od devet godina, nešto se sporije prilagodila Njemačkoj jer je u razredu imala samo jednu djevojčicu iz Hrvatske pa je s njom cijelo vrijeme govorila samo hrvatski. Ali, sad i ona govori njemački.
Najlakše je bilo 7-godišnjoj Tei koja je u Njemačku odselila dok je bila vrtićke dobi. Sad je prvi razred i nastavu prati bez problema.
Nisu požalili odluku
Cijela peteročlana porodica se dobro snašla. Kažu da od plaća koje imaju sasvim pristojno žive. “Mi možemo pristojno živjeti”, kazala je Marina i dodala da su čak kupili automobil na kredit te su si prošlo ljeto priuštili odlazak na more.
U Njemačkoj im nestaje jedino rodbina.
“Nedostaje nam rodbina. Brat mi je u Petrinji živio u komšiluku, mama nekoliko kilometara od nas. A i djeca su često bila kod bake na selu. To im nedostaje, pogotovo dvjema mlađim kćerkama”, kazala je Marina.
Našli prijatelje
U Njemačkoj su našli prijatelje, dvije hrvatske porodice koje stanuju u blizini. U selu gdje žive su dobro prihvaćeni.
“Kad sam stigla u Njemačku imala sam predrasude o Nijemcima kao o hladnima i zatvorenima, a naišla sam ovdje na čistu suprotnost. Za sada sa susjedima govorim engleski“, kazala je oduševljena Marina i dodala da je njena porodica jedina porodica u selu.
“Možda sve ovisi i o sreći, ali i o prioritetima. Meni su najvažnija bila djeca, da se dobro snađu. One su se stvarno dobro uklopile“, kazala je i istaknula da njena obitelj, bez obzira na sve početne poteškoće, zbog svoje odluke o odlasku u Njemačku nije požalila.
dijaspora.news/buka.com
Recommended for you
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.