PRIČE IZ DIJASPORE: “Zagreb ima dušu i osjeti se život, dok sam u Minhenu okružena robotima”

Share

Tweet

Share

Share

Email

Comments

Život Hrvata u Njemačkoj kroz oči dvoje mladih ljudi.

Već smo određeno vrijeme suočeni s odljevom mozgova i činjenice da je velik broj ljudi otišao iz Hrvatske u inozemstvo, a razlog bi uglavnom bio novac i loše stanje u Hrvatskog, zbog čega brojimo odlazak nekoliko desetaka tisuća ljudi.

S obzirom na situaciju koja se ne smiruje i činjenice da i dalje gubimo mlade i radišne ljude, razgovarali smo s Nikolom i Karolinom. Oboje su se prije dvije godine preselili u München i ispričali nam svoje viđenje Njemačke, načina života i osvrnuli se na razlike između Zagreba i Münchena.

Ovo su njihove priče, iskustva i dojmovi.

Od malena je vrijeme provodio u Münchenu – Nikolina strana priče

Njegovo je ime Nikola, ima 27 godina i po zanimanju je hotelijersko-turistički tehničar.

Prije dvije godine u listopadu odlučio se preseliti u München gdje radi kao Comis-Chef de Rang u restoranu jednog hotela, a u dvije je godine napredovao do Demi-chef de Rang i dobio ugovor za stalno.

Nikoli preseljenje u München nije bila tolika promjena, budući da je od malena tamo često vrijeme provodio i dobro poznaje grad koji mu je prirastao srcu.

‘Iako je život skuplji, sve su osnovne životne potrebe zadovoljene’

U Münchenu mu se sviđa bogat i raznovrsan sadržaj; od povijesti i sporta do zabave.

“Grad je čist, javni prijevoz je odlično organiziran i sve su osnovne životne potrebe zadovoljene”, kaže Nikola, te nadodaje da su kafići bolji i ugodniji uz odličnu gastronomsku ponudu, a švercanje u javnom prijevozu jednostavnije je nego u Zagrebu.

No, u usporedbi s Hrvatskom, kaže da je život skuplji, pa tako i najam stana i režije. No, jedna mjesečna plaća, objašnjava Nikola, dovoljna je za normalan život.

“Ako ja živim bez nepotrebnih luksuza poput cigareta, alkohola i kocke, može se sve to staviti sa strane, a uz osnovni posao lako je naći neben job kojeg se u kratkom roku može prekinuti. Dakle, mjesta za zaradu ima, a manjak lijenosti znači dobru zaradu”, objasnio nam je Nikola.

Radišni Nijemci

Što se tiče razlika između Münchena i Zagreba, kaže da u Münchenu većini ljudi prvo padne u oko mješovito stanovništvo i velik broj naroda, rasa i religija iz cijelog svijeta. No, razlika između ova dva grada, kaže, najviše se osjeti u poslu.

“Bit ćeš plan za posao koji radiš. Ima primjera kada ljudi nisu bili plaćeni, no to su najčešće situacije kada su u pitanju firme s istoka Europe čiji šefovi imaju kriminalnu podlogu i uglavnom prevarama dolaze do novca”, bio je iskren Nikola.

Što se radnog mentaliteta tiče, kaže da Nijemci više rade i ne žive toliko, kaže, uhljebskim način života; sve računaju i žive disciplinirano, jako često putuju, imaju godišnje odmore i praznike svaka dva mjeseca. Također, napomenuo je da su spremni uvijek pomoći i da su Bavarci jako slični ljudima u sjevernoj Hrvatskoj.

No, ono što mu je ipak zasmetalo i u čemu se razlikuju od Hrvata je – hladnoća; nema te zagrebačke, odnosno hrvatske topline, veselja i čašćenja.

Odmor od hrvatske politike

Osvrnuo se i na trenutno stanje u Zagrebu, točnije na bespotrebne gradnje:

“U Münchenu se ne grade fontane, a infrastruktura se uvijek renovina. Nema dana kada se na nekom dijelu gradu nešto ne preuređuje ili sređuje”.

Ono što mu nikako ne nedostaje je hrvatska politika. Također nadodaje da su u Münchenu ljudi pošteniji, a pravi mu je odmor kada ga nitko u javnom prijevozu ili na kavi ne gnjavi političkim pričama i problemima u Hrvatskoj.

“Ljudi bježe zbog nepravde i socijalističko uhljebskog sistema koji ljudima neda da rade i zarade, preveliki su porezi i prirezi, nema tržišnog pravednog natjecanja, stoga je osobi lakše biti sluga nekome vani nego doma za nekoga vani. Imam osjećaj da oni najbolji odlaze iz Hrvatske“, istaknuo je Nikola.

U Zagreb se vraća jedino kada posjećuje obitelj i prijatelje, no svaki put kada se vrati, ostane razočaran stanjem u državi.

“Ubili su mi svaku nadu u Zagrebu; od posla koji je bio slabo plaćen, iako sam bio kompetentna, čak i prekvalificirana osoba, a nogomet koji sam volio ukraden je od jedne obitelji. Jednostavno nisam imao sreće i morao sam otići, no uglavnom mi nije žao jer mi je dobro. Kako si napraviš i ako radiš, preživjet ćeš”, zaključio je naš sugovornik.

Nikad prežaljeni Zagreb – Karolinina strana priča

Karolina (24) pak situaciju vidi potpuno drugačije i rado bi se vratila u Zagreb jer je prema njezinom mišljenju Hrvatska puno organiziranija i poštenija.

U München se preselila prije dvije godine zbog posla i obitelji, no svoj dom nikad nije prežalila.

Prevare od strane drugih ljudi i nekvalitetne stvari

“Ovdje te svatko hoće prevariti gdje stigne, naplaćuju po nekoliko puta račune koje si već platio, stoga moraš sve čuvati i biti zatrpan u papirima vječno i stalno slati potvrde plaćanje, i to one od prije nekoliko mjeseci.

Neki mi je dan došla obavijest od suda da moram platiti internet 500 eura, a otkazala sam ga prije godinu dana kada sam ujedno sve otplatila, a sad moram poslati sve dokumente kako bih to dokazala. To je ovdje redovita pojava za sve; imaš pretplatu na 20 eura, a oni ti šalju račune na 40-50, a kad nazoveš i žališ se, onda se ispričavaju da su pogriješili, a onda se ponavlja svaki mjesec”, objašnjava nam Karolina.

Kazala je i da je loša kvaliteta stvari u dućanima, kao i tehnologija jer se sve brzo kvari, a situacija nije bolja, dodaje Karolina, ni sa stanovima.

“Stanove su zadnje obnavljali kad se Hitlerova prabaka još nije rodila, a plaćaš ih masno. Primjerice, mi dvosoban stan plaćamo 1 200 eura”, požalila se Karolina.

No, kao pozitivnu stvar navela je da se zbilja može zaraditi.

Manjak osjećaja sigurnosti i nekulturni biciklisti

Zanimalo nas je i što Karolini najviše nedostaje iz Zagreba.

Prvo je spomenula bicikliste u Zagrebu, odnosno pohvalila ih jer paze na pješake, posebno na žene s djecom u kolicima, dok je u Njemačkoj situacija drugačija i kaže kako često ima sukobe u gradu s nekulturnim biciklistima, ali i nervoznim pješacima.

“Neki dan mi je čovjek u dućanu uzeo kolica s djetetom i krenuo ih gurati jer je baš tuda on planirao proći”, kazala nam je ljutito naša sugovornica.

Nedostaje joj i sigurnost koju je osjećala u Zagrebu jer se nije trebala bojati terorističkih napada, a glavobolje joj stvara i porez, kao i hladnoća ljudi.

“Porez lupaju na sve, čak i na kućne ljubimce. Bitnije su im životinje nego djeca; dozvoljavaju pse u stanovima, a djecu ne žele jer kažu da ona rade štetu i sve unište. Ako imaš puno sreće, uspiješ naći stan”, požalila se Karolina.

‘Zagreb ima dušu i osjeti se život’

Od svega joj najviše fali grad sam po sebi i zagrebačka kultura života, nezaobilazni Dolac, Maksimir, Strossmayerovo šetalište; sve naizgled banalne stvari koje su nekad bila njezina svakodnevnica i koje u njoj danas bude nostalgiju i želju za osjećajem da je doma.

“Zagreb ima dušu i osjeti se život, dok sam u Münchenu okružena robotima bez duše koji gledaju samo materijalno”, zaključila je Karolina s velikom dozom nostalgije i sjetom u očima.

Dijaspora.news /Zagreb.info