Papa šalje detektiva u Međugorje: Koliko zarađuju na Gospi?

Papa Franjo, najblaže rečeno, ne prestaje iznenađivati mnoge u Hrvatskoj, ali i Hrvate u Bosni i Hercegovini. Naime, prvo je prošle godine odlučio oformiti mješovito povjerenstvo Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Katoličke crkve koje za cilj ima ispitati ulogu blaženog Alojzija Stepinca u NDH prije nego što odluči hoće li ga proglasiti svetim (što je već samo po sebi naišlo na negodovanje kako među crkvenjacima, tako i među pukom), da bi potom na početku ovoga tjedna SPC na trećem sastanku te iste komisije u Novom Sadu predstavila dokaze protiv blaženog Stepinca, sve u cilju sprečavanja njegove kanonizacije.

Istodobno Sveti Otac šalje varšavskog nadbiskupa mons. Henryka Hosera u Međugorje kao specijalnog pastoralnog izaslanika Svete Stolice što se može protumačiti i kao svojevrsna pljuska franjevcima koji vode međugorsku župu i svetište. O svemu spomenutom Express je razgovarao s nekolicinom uglednih crkvenih ljudi koji su zbog delikatne situacije zamolili za anonimnost.

No svi su zaključili da su Stepinac i Međugorje dva odvojena slučaja koja tako treba i promatrati. “Slučaj Stepinac, odnosno odluku pape Franje da se oformi mješovita komisija SPC-a i Katoličke crkve, gledam kao na viziju Svetog Oca da se o ulozi blaženika Stepinca u NDH problematizira sa stranom koja se protivi njegovu proglašenju svetim. Morate, kad uđete u cijeli slučaj, shvatiti da papa Franjo dolazi iz Južne Amerike, on je orijentiran duhovno ljevičarski, komunistički zapravo. Upravo zbog toga on može razumjeti Srbe u ovom slučaju.

Sjetite se samo kako je prvih tjedan dana svojeg pontifikata nosio papinski grb s petokrakom koji je skinuo tek kad su ga upozorili na to. No sve to nipošto ne znači da je Sveti Otac za Srpsku pravoslavnu crkvu, on prije svega hoće da se sve oko slučaja Stepinac raščisti. Ipak, činjenica jest da je dirnuo Hrvatima u ranu”, rekao nam je sugovornik blizak vrhu Crkve u Hrvata te dodao kako će se, iako Srpska pravoslavna crkva možda sad poentira, formiranje mješovite komisije na kraju pokazati dobrim i pozitivnim za nas.

“Papa Franjo je htio da Katolička crkva sa Srpskom pravoslavnom crkvom prodiskutira cijeli slučaj oko uloge Alojzija Stepinca u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i da se shvate činjenice. Ali isto tako siguran sam da nema šanse da papa Franjo Stepinca na kraju ne proglasi svetim”, zaključio je naš sugovornik. Slično razmišlja i naš drugi sugovornik koji dodaje da je krajnje vrijeme da se politika makne od slučaja Stepinac.

A upravo je slučaj Stepinac zahuktao ponovno odnose na relaciji Hrvatska – Srbija, odnosno na relaciji Stier – Dačić, a povod je bilo otkrivanje spomenika hrvatskom blaženiku u Osijeku. Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić praktički je Hrvatsku optužio za fašizaciju, nakon čega je hrvatski ministar vanjskih poslova Ivo Davor Stier odbio Dačićev prijedlog za bilateralni susret. Palo je na relaciji Stier – Dačić još ružnih riječi i više je nego jasno da će politika u slučaju Stepinac teško ikad ostati po strani. Papa Franjo očito je shvatio dalekosežnost problema slučaja Stepinac te želi da se on dijalogom razjasni.

Postoji i vjerojatnost da će Papa dopustiti otvaranje vatikanskih arhiva Pape Pija XII. koji sadržavaju prepisku dotičnog pape i Stepinca, pa bi na kraju trebale presuditi činjenice, a ne politika, što objeručke pozdravljam, rekao je naš drugi sugovornik blizak crkvenim strukturama i s teološkom naobrazbom. Što se tiče, pak, međugorskog fenomena (kako Vatikan naziva ukazanje Majke Božje u Međugorju), dolazak specijalnog vatikanskog izaslanika u svetište koji ima ovlasti djelovati u Papino ime nije, naime, ništa čudno, uvjeravaju nas naši sugovornici. Bilo je i vrijeme da se to dogodi jer Vatikan, kaže naš sugovornik blizak vrhu Kaptola, želi imati kontrolu nad novcem koji se tamo “okreće”.

Zapravo, riječ je o tome da je Vatikanu nedopustivo da se fratri tamo bogate na pobožnosti i jednostavno žele to kontrolirati. Naime, i svetište u Loretu (jedno od dva najvažnija svetišta u Italiji, a legenda kaže da su anđeli 1294. na svojim krilima u Loreto donijeli svetu kuću, odnosno rodnu kuću Blažene Djevice Marije), kao i svetište u Padovi te ono Majke Božje u Pompejima pripada Vatikanu, odnosno kontrolira ih Vatikan – rekao je naš sugovornik iz Crkve te dodao kako Hrvati u zemlji, ali i oni u BiH zamjeraju papi Franji što je tijekom posjeta Bosni i Hercegovini posjetio samo Sarajevo, a nije i Mostar.

To je, kaže naš sugovornik, došlo i do samoga Pape, što nije dobro za odnose na relaciji Vatikan – Hrvatska, kao ni zbog priznanja fenomena Međugorja. Papa Franjo ionako je već više puta ukazanju Gospe u Međugorju pristupio podrugljivo rekavši da “u Latinskoj Americi veoma štuju Gospu, ali pravu. Ne Gospu na čelu poštanskog ureda koja svaki dan šalje novo pismo govoreći: ‘Djeco moja, činite ovo, a dan kasnije ono.’ Ne, ne takvu. Prava Gospa je ona koja rađa Isusa u našem srcu, koja je Mati. Moda Gospe superzvijezde, koja stavlja sebe u središte kao protagonisticu, nije katolička”m pa dio Crkve ne očekuje da će ikad priznati ukazanje Gospe u tom hercegovačkome mjestu.

Jedan od egzorcista u Vatikanu, biskup Andrea Gemma, za Međugorje je, pak, rekao da se tamo sve zbiva radi novca te da su se čak i vidjelice financijski dobro skrasile, a to nikako ne ide na ruku povoljnom rješenju za Međugorje. No naši sugovornici smatraju da Papin odabir Poljaka za vatikanskog “supervizora” u Međugorju zapravo uopće nije loš za rješavanje fenomena Međugorja.

“Poljaci su nam skloni, a prema najnovijim podacima, oni su po broju hodočašća u Međugorje brojniji čak i od Talijana. Definitivno su u žaru oko fenomena Međugorje. A što se tiče samog priznanja ukazanja u Međugorju od strane Vatikana, ono se neće dogoditi. Vatikan će, prema mojem mišljenju, jednog dana priznati da su djeca vidjela Gospu, ali ne i da se Gospa ukazala djeci. Ali ni ne mora priznati na taj način, nije ni ukazanje u Fatimi na taj način priznato, a papa Ivan Pavao II. vjerovao je da ga je upravo fatimska Gospa spasila od smrti prilikom atentata”, zaključio je naš sugovornik iz vrha Crkve u Hrvata.

IZVOR