MAFIJA IH UBIJA, POLITIKA IH PREZIRE, POLICIJA NE ŠTITI… Sezona lova na novinare u Europskoj uniji

Nađite naručitelja. To mora biti ključni motiv istrage ubojstva mladog slovačkog novinara Jána Kuciaka, koji je hladnokrvno ubijen zajedno sa svojom 27-godišnjom djevojkom Martinom Kušnírovom između četvrtka i nedjelje 22. i 25. veljače u Vel’koj Mači, selu šezdesetak kilometara udaljenom od Bratislave.

Apel je to koji mi je poznat. Uputio sam ga i sam nakon što su me 2. lipnja 2008. godine pretukli palicama. Bio sam još pod tabletama protiv bolova, ali mislio sam da je bitnije od toga da se nađu oni koji su me pretukli. Bilo je to nepuna dva tjedna nakon što je pretučen tadašnji direktor Zagrebačkih cesta Igor Rađenović, bilo je to jedno u nizu “štangiranja”, kako u kriminalnom miljeu kažu za premlaćivanje palicom, i postavio sam pitanje: “Tko je sljedeći?” Bio sam to ja. Iskusni inspektori optimistično su smirivali kolege i javnost riječima da “čine sve na otkrivanju počinitelja”, da će sve riješiti u maksimalno 100 dana, ali ni nakon deset godina ni traga ni izvršiteljima a kamoli naručiteljima. Spektakularno privođenje prije nepunih sedam godina završilo je odustajanjem od optužnice, preuzeo sam spis od nekoliko stotina stranica koji je formalno još u fazi kriminalističkog istraživanja.

Sumnjao sam u optimistične policijske najave da će počinitelja otkriti za 100 dana i ne želeći umanjiti njihove napore rekao im kako se bojim da to neću doznati ni nakon 1000 dana, što se pokazalo točnim.

Ali, zašto Ján? Iako je imao tek 27 godina, mladi slovački kolega Ján Kuciak, vrstan analitičar istraživačkog tima slovačkog portala Aktuality.sk, brutalno je likvidiran hicem u srce, a potom je hitac u glavu ubojica ispalio u Martinu. Prije egzekucije su pretučeni.

Apel je to koji mi je poznat. Uputio sam ga i sam nakon što su me 2. lipnja 2008. godine pretukli palicama. Bio sam još pod tabletama protiv bolova, ali mislio sam da je bitnije od toga da se nađu oni koji su me pretukli. Bilo je to nepuna dva tjedna nakon što je pretučen tadašnji direktor Zagrebačkih cesta Igor Rađenović, bilo je to jedno u nizu “štangiranja”, kako u kriminalnom miljeu kažu za premlaćivanje palicom, i postavio sam pitanje: “Tko je sljedeći?” Bio sam to ja. Iskusni inspektori optimistično su smirivali kolege i javnost riječima da “čine sve na otkrivanju počinitelja”, da će sve riješiti u maksimalno 100 dana, ali ni nakon deset godina ni traga ni izvršiteljima a kamoli naručiteljima. Spektakularno privođenje prije nepunih sedam godina završilo je odustajanjem od optužnice, preuzeo sam spis od nekoliko stotina stranica koji je formalno još u fazi kriminalističkog istraživanja.

Sumnjao sam u optimistične policijske najave da će počinitelja otkriti za 100 dana i ne želeći umanjiti njihove napore rekao im kako se bojim da to neću doznati ni nakon 1000 dana, što se pokazalo točnim.

Ali, zašto Ján? Iako je imao tek 27 godina, mladi slovački kolega Ján Kuciak, vrstan analitičar istraživačkog tima slovačkog portala Aktuality.sk, brutalno je likvidiran hicem u srce, a potom je hitac u glavu ubojica ispalio u Martinu. Prije egzekucije su pretučeni.

Caruana Galizia dva tjedna prije nego što je ubijena podnijela je policiji prijavu da je primila prijetnje smrću. Njezin sin izjavio je da je njegova majka ubijena jer je “stala između vladavine prava i onih koji je pokušavaju onemogućiti, kao i mnogi drugi hrabri novinari”.

Dodao je i kako je njegova majka bila meta napada jer se jedina suprotstavila rušenju vladavine prava. Objavom “panamskih dokumenata” otkriven je jedan od najvećih svjetskih korupcijskih skandala u povijesti.

FBI, koji se uključio u istragu o njezinu ubojstvu, nudi pomoć i slovačkim vlastima u razrješenju ubojstva u Vel’koj Mači. Nudili su pomoć i hrvatskoj policiji kad sam i ja pretučen, kao i kad je ubijen Ivo Pukanić. Ubojice suvlasnika Nacionala policija je otkrila, izrečene su i pravomoćne presude, ali nikad nije otkriveno tko je i naručitelj ubojstva.

Ján Kuciak prijavio je tužiteljstvu slovačkog biznismena Mariana Kočnera, o kojem je posljednji članak napisao dva tjedna prije nego što je ubijen. Tema je bila porezna prijevara pri gradnji luksuznog apartmana Five Star Residence u Bratislavi. Kočner je ispitan, ali pušten je nakon ispitivanja i zanijekao je bilo kakve veze sa zločinom.

Kociak je bio novinar koji se nije bojao prijetnji. Ili to možda nije pokazivao. Svoju obitelji i kolege na poslu, na upozorenja da piše o opasnim vezama poslovne i političke elite, ali i nakon što su ispod automobila nekih njegovih kolega eksplodirale bombe, smirivao je i govorio da on samo radi svoj posao. Bio je vođen idealom da njegova zemlja, koju je kao i brojne postkomunističke zemlje ispreplela političko-kriminalna hobotnica, uvidi tu opasnost i da društvene promjene krenu prema razgradnji tih opasnih veza i da njegova zemlja u budućnosti, za godinu, dvije, deset postane za njega i njegove sunarodnjake bolje mjesto za život. I imao je neiscrpnu energiju, provodeći sate i sate u kopanju po registrima, udubljen u stranice registara tvrtki i osoba. Bio je temeljit i sistematičan. Knjiga talijanskog sociologa Francesca Forgionea “N’drangheta” koju sam zatekao na hrpi isprintanih papira na njegovu radnom stolu i čije sam dijelove citirao i u nekim svojim radovima svjedoči da je i Ján želio znati kako funkcionira jedna od najmoćnijih i najopasnijih mafijaških organizacija u Europi. Podcrtavao je bitne odlomke, pisao svoja zapažanja na stranicama.

N’drangheta je obiteljski organizirana i – prema javno dostupnim podacima, ali i prema upozorenjima talijanske policije odaslanima i slovačkoj policiji, ali i češkoj te nekim drugim članicama Europola – razgranala je svoje poslove investirajući kapital od kriminala u legalne poslove. Što doduše nije novost, i što su operativne informacije koje policije svakodnevno razmjenjuju, ali put do eksplicitno dokazanih tvrdnji često je dug i traje godinama ili zauvijek ostaje samo na razini spekulacija. A to ne ovisi samo o sposobnosti policajaca, sudaca i tužitelja nego često i o političkoj volji onih koji svojim konkretnim odlukama mogu utjecati na to hoće li “država imati mafiju” ili će “mafija imati državu”.

Ovo potonje često se može ovih dana čuti u Slovačkoj, a na velikom prosvjedu u Bratislavi dan uoči Jánova pogreba mogli su se vidjeti i transparenti “Mafijaške prostitutke odstupite”. Zato u dijelu javnosti i medija vlada veliko nepovjerenje u službenu istragu o ubojstvu Jána Kuciaka, koju vodi policija na čijem je čelu Tibor Gašpar.

Nakon njegove egzekucije u srijedu 28. veljače na internetskom portalu Aktuality.sk za koji je radio Kuciak objavljen je njegov nedovršeni članak o slučajevima utaje poreza koje je povezao s Antoninom Vadalom i okruženjem slovačkog premijera Roberta Fica.

Istog dana neki od bliskih premijerovih suradnika podnijeli su ostavke. Među njima je i bivša manekenka i pratiteljica Miss Universe Maria Troskova, premijerova savjetnica koju se sumnjiči za povezanost s Vadalom, ali i Viliam Jasan, šef Ureda i tajnik Vijeća za državnu sigurnost koji je i sam, kao i njegovi sinovi, bio poslovno povezan s Vadalom.

Kuciak pritom nije ukazao na bilo kakve prekršaje njih dvoje, a oboje su u pismima ostavke negirali bilo kakvu povezanost s ubojstvom.

U Pragu i Brnu, organizirani preko društvenih mreža, okupili su se ljudi u sjećanje na ubijenog novinara i njegovu zaručnicu.

“Znamo da ti zločini nemaju mjesta u češkom i slovačkom društvu, a mladi par je umro zbog činjenice da se Ján nije bojao razgraditi mafijaške strukture s našim susjedima”, poručili su okupljeni.

Kako pišu slovački mediji, kolaps koalicije koju čine tri političke stranke mogao bi pokrenuti proces novih izbora.

Okolnosti tog ubojstva mnoge građane Slovačke podsjećaju na zadnje desetljeće prošlog stoljeća kada je na vlasti bio autokrat Vladimir Mečiar, što je bilo doba uske suradnje politike i organiziranoga kriminala, primijetili su domaći i strani novinari koji prate istragu o Kuciakovu ubojstvu.

Ubojstvo novinara i njegove zaručnice gurnulo je zemlju ne samo u političku krizu nego i duboku krizu povjerenja i identiteta. Tu je krizu slovački predsjednik države Andrej Kiska, u obraćanju građanima u nedjelju 4. ožujka, ovako opisao:

“Nepovjerenje ljudi u državu je ogromno. I to je opravdano. Mnogi ljudi vjeruju da tragedija ubojstva Kuciaka i njegove zaručnice u mnogim pogledima oslikava slovačku stvarnost. To je grozna slika naše države nakon 25 godina postojanja. Nešto loše je ispod površine, nešto loše se nalazi u temeljima naše države.”

Osjećaj o kojem govori Kiska posebno je prisutan u redakcijama neovisnih medija, dakle onih u kojima novinari istražuju slične teme poput one kojom se bavio ubijeni Kuciak. I 28-godišnji Peter Habara zna kako djeluju vladajući u Slovačkoj. On je mnogo puta i osobno doživio kako premijer Fico psuje novinare i naziva ih “hijenama”, “idiotima” i “antislovačkim prostitutkama”. Habara radi za portal Aktuality.sk za koji je radio i Kuciak. Oni su bili prijatelji i usko su surađivali. Primjerice, zajedno su analizirali slovačke veze s aferom Panama Papers. Kada je premijer Fico prošli tjedan za vrijeme novinske konferencije prezentirao debele svežnjeve novčanica u ukupnoj vrijednosti od milijun eura kao nagradu za informacije o ubojstvu novinara, Habara se osjećao kao u lošem mafijaškom filmu, a ne na presici premijera jedne članice EU. “Čini se da Fico stvarno vjeruje da to ubojstvo može razriješiti novcem, kako se među sobom obračunavaju i mafijaši”, rekao je Habara.

Socijaldemokrat Robert Fico, koji je u stvari orijentiran lijevo nacionalistički, nakon 2016. godine znatno je ublažio svoj populistički antimuslimanski kurs, a u posljednje vrijeme ističe da je Slovačka dio europske jezgre. Zato je i imidž te zemlje, pogotovo nakon razvoja događaja u Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj, bio vrlo pozitivan.

Slovački premijer Robert Fico nakon atentata na istraživačkog novinara spreman je na razgovore o političkim pitanjima s dva koalicijska partnera, ali neće pokleknuti pred pritiscima predsjednika države koji traži preslaganje Vlade. Naime, predsjednik Andrej Kiska u televizijskom je obraćanju u pretprošlu nedjelju pozvao ili na značajne promjene u Vladi ili na prijevremene izbore kako bi se vratilo povjerenje javnosti nakon likvidacije novinara Jána Kuciaka i njegove djevojke Martine Kušnírove. Fico je prvo odbacio predsjednikove prijedloge za rekonstrukciju Vlade, a dan poslije, u ponedjeljak 4. ožujka, izrazio spremnost na razgovore sa strankama njegove vladajuće koalicije.

“Ako bismo naišli na bilo koji problem, riješit ćemo ga i uopće nam ne treba predsjednik koji odjednom spominje bitno preslaganje Vlade, uključujući i glasovanje o povjerenju i prijevremene izbore”, rekao je Fico. Također je istaknuo da događaji što su uslijedili nakon ubojstva novinara “daju naslutiti da se radi o pokušaju potpune destabilizacije u zemlji” te je od predsjednika zatražio da objasni zašto se tijekom posjeta New Yorku prošlog rujna sastao s mađarskim financijašem i aktivistom Georgeom Sorosom.

Ovakvo Ficovo razmišljanje, čiji ministri ističu kako su talijanski biznismeni optuženi bez dokaza, samo pokazuje mentalni sklop političara iz kojeg je vidljivo da su samo geografski dio EU i vrijednosti prema kojima su sloboda medija i sigurnost novinara jedno od temeljnih demokratskih načela. Umjesto da podupiru i medije da istražuju zlouporabe novca iz europskih fondova, što je istraživao i Kuciak, slovačkim političarima problematični su mediji i novinari koji to istražuju. Međutim, Robert Kalinak, jedan od najprozvanijih kad se radi o ubojstvu Jána Kuciaka, u međuvremenu je podnio ostavku na mjesto ministra i potpredsjednika Vlade.

Kome je moglo odgovarati Kuciakovo ubojstvo? Politiku se za to implicitno ne može optužiti bez dokaza, ali političari izjavama o novinarima, posebno onim istraživačkim kao “hijenama”, “nacionalnim izdajicama” i “državnim neprijateljima” šalju jasnu političku poruku da im takvi novinari nisu poželjni. Oni će ih možda i fizički otrpjeti i zastrašiti tužbama, ali kriminalci koji su se proteklih desetljeća od uličnih razbijača i žestokih momaka preobratili u uspješne poduzetnike i sa stranica crnih kronika preselili na crvene tepihe, u svečane lože te se pretvorili u mirne susjede, imaju jedno poznato mafijaško pravilo – ne dirajte naš novac, tada postajemo okrutni. A Ján Kuciak dirnuo je upravo samu srž kriminalnog djelovanja. Pratio je njihov trag novca. U tome je bio uspješan, odvažan, hrabar i drzak.

A to mafija ne prašta. Slovačkog novinara, njegovu maltešku kolegicu, ali i desetke njih ubili su zbog njihova istraživačkog posla, i to su cijene koje je platio novinarski ceh u razotkrivanju kriminala diljem svijeta.

Možda je ubojstvo Jána Kuciaka savršeno isplanirano, a ako je ubojica još imao i informacije iz policijskih izvora, možda i nikad ne bude razriješeno. Milijun eura koji je teatralno ponudio premijer Fico zasigurno neće biti glavni motiv u otkrivanju izvršitelja i naručitelja ubojstva.

Ključna mora biti politička volja kao i volja i znanje profesionalaca koji rade na slučaju. A savršenog zločina ipak nema. Uvijek postoji neki trag, samo je pitanje hoće li ga istraga otkriti i hoće li biti pretočen u neoborivi sudski dokaz.

Ubojstvo Jána Kuciaka sigurno nije izvedeno naprečac, nego je bilo pomno planirano. Naručitelj i počinitelji ukalkulirali su sve da ih se ne otkrije. Ali reakciju slovačke javnosti i Jánovih kolega u Slovačkoj, Europi i diljem svijeta te prosvjede koji su uslijedili vjerojatno nisu predvidjeli.

(Dijaspora News/jutarnji.hr)