KUSTURICA POSTI VEĆ GODINAMA I PORUČUJE: Propašćemo ako se ne vratimo vjeri i Bogu

Share

Tweet

Share

Share

Email

Comments

Za Emira Kusturicu Božić je bio i ostao mnogo više od običnog okupljanja porodice.
Iako reditelj veći dio godine nije u Srbiji, radosni praznik provodi sa suprugom Majom, djecom i unukom.

– Božić je dan kad je rođen onaj koji je promijenio svijet, popravio ga, stavio na nove temelje. Paradoksalno je što o tome govorimo danas, kada se paganizam vraća na velika vrata. Antihrišćanska antropologija je u velikom zamahu, ona ima za sobom čitavu tu informatičku revoluciju, detronizaciju Boga, koju Amerika izvodi kroz relativizaciju uloge religije i kroz ostvarivanje masonske kontrole svijeta – objašnjava Kusta svoj pogled na simboliku velikog praznika.

FOTO: ZORAN ŠAPONJIĆ
Badnjak s planine

U drveni grad na Mećavniku, u svoju kuću u kojoj se uoči Božića okuplja porodica Kusturica, godinama već na Badnji dan donosi badnjake sa planine, gore visoko sa Šargana, a onda ih u Drvengradu, pošto ih sveštenik osvešta, založi ispred crkve. Tako će biti i ovog Badnjeg dana.

Kusturica za božićni broj Kurira kaže da mu je veoma važno što je njegova porodica na veliki praznik zajedno i da, u vrijeme „kada je sve deharmonizovano, makar taj trenutak bude obilježen harmonijom“.

– Ranije, dok je moj unuk bio mlađi, mnogo mi je bilo važno da on djetinjstvo i odrastanje pamti po Božiću, posebno po toj božićnoj vatri na koju su naloženi badnjaci. Utoliko je to paljenje badnjaka važno. Važno mi je bilo da moj unuk bude tu, da gleda tu vatru, da ta vatra gori uvijek, da se nikada ne gasi, da postaje dio jedne slike, jednog života – objašnjava Kusturica i dodaje:

Rokenrol i hrišćanstvo

– Na našoj planeti je sve više ljudi, a sve manje onih koji mogu da preuzmu bilo kakvu odgovornost na sebe. A civilizacija se oduvijek drži na odgovornosti… Tvitovanje, Fejsbuk, pa to nikoga ni na šta ne obavezuje. Ovo je vrijeme kvantifikacije planete, a ne kvaliteta. Utoliko je religija važna, bazna, utoliko se religiji, njenim idejama svijeta, bar ja tako mislim, uvijek treba vraćati. Posebno hrišćanska civilizacija, bez koje ne bilo ni rokenrola ni filma, ni svega onoga što je dvadeseti vijek izbacio zajedno sa lokomotivom. Rokenrol nije došao ni iz islama, ni iz budizma, on je stigao upravo kao jedna faza, doduše antihrišćanska, ali je došao iz hrišćanstva. Kao i mnoge druge dobre stvari.

FOTO: DRAGANA UDOVIČIĆ
Profesor ističe da je lijepo i uzvišeno što su ciljevi hrišćanstva naslijeđeni iz antičke Grčke.

– Zapravo, ta tri pojma mene najviše vezuju za božićne praznike. Intelektualno, ali i emocionalno. Posebno što ja već godinama postim i što obično spojim dva posta. Taj poluisposnički recept važan je ne samo zbog zdravlja nego i zbog ideje da si, kad ti se zbog dugog posta, odricanja, pomalo manta u glavi, bolje vezan za te više sfere – kaže slavni režiser za božićni broj Kurira.

Posle paljenja badnjaka Kusta i porodica će na posnu večeru, a ujutru će, kako već običaji nalažu, radosno, zajedno dočekati veliki praznik…

Zoran Šaponjić – Foto: Zoran Šaponjić; Dragana Udovičić