Kako izgleda život u invalidskim kolicima u Banjaluci: Fotografisale samo jedan dan svakodnevne borbe sa preprekama

Share

Tweet

Share

Share

Email

Comments

Sami pogledajte na šta su sve nailazili….
Kako je to biti u invalidskim kolicima i većinu života provoditi u zaobilaženju prepreka, počev od običnog odlaska u kupovinu, banku, na kafu ili ulaska u autobus.

Jako teško, kaže za Buku Milijana Mitrić, koja već 27 godina koristi invalidska kolica. Bez pomoći drugih ljudi, ističe, često je pravi podvig zadovoljavati i najosnovnije ljudske potrebe, a nekim dijelovima Banjaluke i objektima je praktički nemoguće prići, iako su novoizgrađeni.

Stoga je odlučila stvari uzeti u svoje ruke i nadležnim službama  i sugrađanima pokazati sa čim se susreće gotovo pa svaki dan.  Zajedno sa prijateljicom Fikretom Hodžić, koja takođe koristi invalidska kolica, krenula je od Zavoda distrofičara na zapadnom tranzitu do Tržnice sa fotoaparatom. Za nekoliko sati, u radijusu od oko 12 kilometara, nastao je album sa čak  57 fotografija.

“Moram reći da sam se iskreno naljutila kada zbog improvizovanih prepreka nisam  mogla ući u jednu radnju u krugu Čajaveca. Odlučila sam da moram nešto poduzeti jer dosadilo mi je da od tačke A, do tačke B, moram da imam mapu grada, da vodim računa o svakoj raskrsnici. Dosadili su mi i nesavjesni vozači, koji se parkiraju gdje stignu-  na trotoare, rampe, autobuska stajališta, staze za bicikliste”, ističe Milijana  dodajući da fotografije jasno govore na kakvu su situaciju naišli, a na pojedinim dionicama koje su prelazile i životno su bile ugrožene.

Još je, kaže, više naljutilo kada je vidjela novoizgrađeni kružni tok kod Rebrovačke crkve, famozni Istočni tranzit.

“Nanovo je sve rađeno i opet nije kako treba. Odgovornost je ovo više njih, od arhitekata, investitora pa do samog izvođača radova. Ne znam šta drugo da kažem. Neko za to prima veliku platu, a ne obavlja svoj posao kako treba i po standardima. A svi smo svjedoci kakvi su rezultati. Konkretno, po standardima za prelazne rampe na pješačkim prelazima, ne smije biti više od 1 centimetra neporavnanja. A kod nas to nije slučaj. Moram svakako navesti kao pozitivan primjer kružni tok kod Gradskog mosta, pa ako već izvođači radova ne znaju kako se to radi po standardina, onda neka se prošetaju do ovog mosta i pogledaju taj kružni tok i pješački prelaz sa rampama”, naglašava naša sagovornica.

Interesovalo nas je i kakve su reakcije na nastale fotografije, te da li su iste proslijeđene nadležnim gradskim službama za saobraćaj.

“Fotografije sam objavila putem društvenih mreža,  mnogi su ih sugrađani vidjeli  i reagovali, dok je Udruženje distrofičara fotografije poslalo u  Odjeljenje za saobraćaj. Takođe od strane mojih prijatelja i poznanika obaviještena sam da ih je vidio i Slavko Davidović, šef Odsjeka za saobraćaj u Banjaluci. Jedina reakcija je bila što je poslao po hitnom postupku pauk vozilo u krug Čajevca, a tražio je da mu se dostave lokacije rampi koje su za sanaciju, “kako bi to iznio na sastanku i kako bi se krenulo u njihovu sanaciju”. To su njegove riječi koje su mi prenijete”, ističe Milijana  i napominje da su Gradskoj upravi i prošle godine ispred Gradskog odbora invalida dostavljene i fotografije i napismeno koje rampe treba da se saniraju, a koje treba da se izgrade. Međutim, po tom pitanju ništa nije urađeno, što dokazuju i fotografije iz njihovog albuma,  ali nadležni u Gradskoj upravi misle nešto potpuno drugo. Ko je zakazo, niko ne zna.

Milijana naglašava da u Banjaluci ima i pozitivnih primjera i njih su takođe zabilježile fotoaparatom, a to će raditi i u narednim danima.

“Počeli smo i sa fotografisanjem pozitivnih primjera, jer nam nije cilj da naš grad dočaramo kao sirijsko ratište. A takođe želimo da nadležnim službama ukažemo i na dobre primjere kako bi im oni poslužili  kao dobar orijentir u budućem radu”, naglašava naša sagovornica.

Za sada su Milijana i Fikreta obišle uži dio centra grada gdje su nastale i prve fotografije albuma “Dobri primjeri”.

I svima  pokazale koliko je važan lični aganžman kako bi svima u ovom gradu život bio lakši i bolji.

(dijaspora.news/buka.ba)