Razgovarali smo sa Miroslavom Vukajlovićem, ekonomskim stručnjakom koji analizira trenutno stanje na tržištu rada i daje prijedloge kako biti konkurentan na tržištu rada.
Miroslav Vukajlović, magistar je ekonomije i direktor Agencije Spektar iz Banjaluke od osnivanja 2001. godine koja se bavi posredovanjem u zapošljavanju.
Miroslav ima više od 20 godina iskustva u radu u upravljanju organizacijama, a 15 godina rada u ulozi poslovnog savjetnika.
Tokom dugogodišnjeg rada stekao je specijalistička znanja iz oblasti upravljanja promjenama, reinženjeringa i razvoja ljudskih resursa. Iskustvo je stekao i u projektovanju rješenja kako do novih radnih mjesta, kao i u razvoju individualnih kompetencija u cilju lakšeg i bržeg zapošljavanja.
Sa Vukajlovićem smo za portal BUKA razgovarali o stanju na tržištu rada, ekonomiji, radnicima, kako biti konkurentan na tržištu rada, poslodavcima i drugim temama iz ove oblasti.
Gospodine Vukajlović, kakva je trenutna situacija u Agenciji spektar? Koliko ljudi traži posao, a kolika je potražnja za radnicima?
Kod nas u agenciji je uvijek živo. Stalno smo u potrazi za radnicima s jedne, i poslodavcima s druge strane. Broj ljudi koji traže posao je konstantan u odnosu na prethodni period, broj onih koji traže radnike se u posljednje vrijeme povećava.
Koji poslovi su najtraženiji, a za koje nema toliko interesa na tržištu rada?
Najtraženiji poslovi su u kontinuitetu poslovi vezani za prodaju, odnosno administraciju. Ako posmatramo naše tržište rada, u posljednje vrijeme povećala se potražnja za proizvodnim radnicima, pomoćnim radnicima, KV radnicima svih profila, inženjerima posebno mašinskim i elektro, IT stručnjacima, konstanta je potraga za menadžerima svih nivoa.
Najmanje interesa naše tržište pokazuje za lica sa VSS, ovdje mislim prije svega na socijalne i prosvjetne radnike, inženjere poljoprivrede i šumarstva, psihologe, saobraćajne inženjere, ekologe, arhitekte, komikologe .. , takođe ne traže se ni lica sa SSS, kao što su bibliotekari, daktilografi, geometri, laboranti, hemijski tehničari… .
Dolaze nam upisi u srednje škole i na fakultete. Koje zanimanje biste preporučili mladim ljudima i zašto?
Moja poruka svim mladim ljudima jeste da upišu školu, odnosno fakultet koji im je u tom trenutku najprivlačniji, zanimanje sa kojim se mogu u trenutku odlučivanja barem kroz misli poistovjetiti. Predlažem da se prethodno informišu o glavnim aktivnostima i poslovima koje bi radili na radnom mjestu s tim zvanjem, odnosno diplomom.
Rijetko se desi da mladi čovjek samostalno i racionalno donese odluku, obično to za njih uradi neko iz najbližeg okruženja. Teret i posljedice tako važne odluke nosiće cijeli život.
A zašto je važno odabrati najprivlačniji poziv, odnosno zanimanje? Dobar ili vrhunski rezultat u bilo kojoj sferi možete napraviti samo ako volite to šta radite. Mi u agenciji smo svjedoci mnogo više slučajeva gdje ljudi „odrađuju“ radno vrijeme jer rade posao koji moraju da rade, a istovremeno nemaju emocija prema poslu. U takvim situacijama, nesrećni su kako radnici koji rade, tako i poslodavci koji plaćaju taj rad.
Foto: Miroslav Vukajlović, privatna arhiva
Da li je u današnje vrijeme teško naći dobrog radnika?
Mislim da je uvijek bilo teško pronaći dobrog radnika. Već je izvjesno je da će se u budućnosti još teže dolaziti do dobrih radnika. Razlozi za takvu slutnju su brojni: manji broj ljudi na našem tržištu rada, lošiji potencijal radne snage, loše organizovano školstvo koje ne proizvodi kvalitet potreban tržištu, stanje u privredi koje onemogućava razvoj kompetetivne radne snage…
Na koji način može da bude konkurentan na tržištu, kako da se usavršava, na šta treba da obrati pažnju?
Mislim da je ovo odlično vrijeme za sve aktere na tržištu rada koji traže posao da dobrim slijedom koraka i pozicioniranjem, omoguće sebi trajno zaposlenje. Potrebno je da fokusiraju energiju u unaprijed definisanom pravcu: odrede područja interesovanja, interesantne potencijalne organizacije za rad, shvate važnost individualnog razvoja kompetencija, razvijaju dobre komunikativne i pregovaračke sposobnosti, posebno u razgovorima i pregovorima sa potencijalnim i postojećim poslodavcima.
Radnici su kod nas često nepovoljnom položaju, imaju mala primanja, nisu prijavljeni. Kako komentarišete ovakvu sitauciju, na koji način se ona može popraviti?
Ovo je ozbiljan problem koga treba da riješava onaj ko ga je i proizveo, država i njene institucije. Najčešći slučaj neprijavljivanja radnika, neplaćanja doprinosa i poreza je u organizacijama i preduzećima koje su u vlasništvu entiteta i lokalnih vlasti. U nešto manjem broju, to se dešava i u privatnim preduzećima koja su imala i imaju političku podršku koja im je dozvolila takvo ponašanje.
Radnici trebaju da preuzmu mnogo veću inicijativu, da se bore za svoja prava koja su im zakonom i ustavom data, da ne dozvoljavaju kao do sada ponižavanja i ucjene, bez obzira o kom poslodavcu da je riječ. Na kraju, živimo u vremenu tržišne ekonomije, ukoliko vam se ne sviđa postojeće radno mjesto, mijenjajte ga. Tražite bolje ukupne uslove na drugom mjestu, ako je potrebno i u drugom gradu ili državi.
Koje su Vaše preporuke poslodavcima, kako da se bolje odnose prema radnicima, kako da stvaraju kvalitetniju radnu sredinu?
Poslodavci su u velikom problemu i to je važno što prije da shvate. Globalne promjene koje su se desile poslednjih godina, prevazišle su u pravilu sposobnost poslodavaca da odgovore na njih na adekvatan način. To neznanje, ispostavlja se, predstavlja najveći problem funkcionisanja organizacija. Organizacije su sve lošije upravljane, sve teže se prepoznaje važnost razvoja i unapređivanja odnosa sa radnicima. A loše upravljanje radnicima, vodi, odnosno vodiće organizaciju u sigurnu propast!
Ukoliko poslodavci žele da promjene i unaprijede kvalitet rada sa radnicima, moraju da započnu primjenu savremenih metoda u radu sa zaposlenim. Za početak neka preispitaju kako to trenutno rade, otkriju prostor za unapređenja, preurede organizaciju, te stvore uslove za razvoj boljih odnosa sa radnicima.
Da li je ovo vrijeme za pokretanje sopstvenog biznisa? U kojim oblastima vidite šansu za uspjeh?
Možda nikada bolje vrijeme za tako nešto nije bilo. Malo se radi na afirmaciji razvoja preduzetništva. A svakodnevno smo svjedoci uspješnih novih biznisa, ali i sve više osjetimo iz ugla potrošača čega nedostaje u našem okruženju.
Trenutno se najveći razvoj dešava u oblasti industrije ljepote i svega šta ona nosi sa sobom, turizmu, pružanju servisnih usluga na daljinu, sve više je zahtjeva za proizvodnim aktivnostima, prije svega lohn poslovima, takođe interesantna pomjeranja imamo u energetskom sektoru, poljoprivredi, vinogradarstvu i voćarstvu. Ne treba ništa zanemarivati, bitno je da svi potencijalno zainteresovani za preduzetništvo shvate da ako žele da se nečim bave, potrebno je da budu u krajnjem ishodu među prvih pet u toj branši na odabranoj teritoriji po kvalitetu pružene usluge, odnosno ponuđenog proizvoda. U tom slučaju, sigurno će biti uspješni. Da bi uspjeh bio zagarantovan, potrebna je jaka motivacija, istrajnost, nepokolebivost i vjera u krajnji(e) cilj(eve).
Foto: Ilustracija
(Dijaspora.news/buka.com/)Maja Isović Dobrijević
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.