Emil Tedeski, jedan od najbogatijih Hrvata, već dugo posluje u Srbiji. Njegova Atlantik grupa vlasnik je nekih od najpoznatijih i najomiljenijih srpskih brendova. Za Novu ekonomiju pričao je o odnosima Srbije i Hrvatske, kako za hrvatske biznismene izgleda poslovanje u Srbiji i koliko političke trzavice utiču na poslovanje.
– Mi nismo nikad ovisili ili se oslanjali na politiku, tako je i danas. Općenito, biznis je u normalizaciji odnosa među državama u regiji, poput kulture, uvijek bio avangarda i utirao put razvoju kvalitetnijih ukupnih odnosa. Dakle, tenzija u ovom momentu nema, ali bi bilo puno bolje i opuštenije da ne moramo razmišljati o tome hoće li i kako međudržavne trzavice, dnevne političke potrebe ili faze izbornog ciklusa uzrokovati ekonomski kolateral – kaže Emil Tedeski.
Spada u red ljudi koji su zaista krenuli od početka i napravili poslovnu imperiju, ali ne na staklenim nogama, ne uz jaku političku podršku, već je kompanija rasla postepeno, na stabilnim osnovama, uz dobro planiranje i procene. Danas ova kompanija, osim u regionu, posluje u Evropi, ali i u Rusiji i Americi. O poslovnoj filozofiji i tome kako je stvorio poslovnu imperiju.
Kažu da je jedino pitanje koje se ne pita milionera – kako ste zaradili prvi milion? Da li je i vama to nezgodno pitanje?
– Nije nimalo nezgodno, iako ponekad dosadi iznova objašnjavati, ali svjestan sam gdje živimo i kako su mnogi dolazili do sredstava, a i generacije se izmjenjuju pa vrijedi ponoviti za svakoga tko ima dilemu. Ne mogu reći da sam brojio i da znam kad je točno kalkulator registrirao taj prvi milijun, ovisi i o kojim valutama govorimo. Ako govorimo o dobiti u kunama, prvi milijun smo vjerojatno zaradili negdje u prvoj ili drugoj godini poslovanja. Nije baš svakidašnja stvar ni da se prvi milijun ostvari na trgovini gumama za žvakanje, ali kod nas je baš to bio slučaj. Godinama sam svu dobit reinvestirao, tako da sam značajniju isplatu dividende osjetio tek koncem 90-ih godina. Početni kapital sam stekao menadžerskim angažmanom u Italiji, u tada najvećem europskom veletrgovcu celulozom Meteor Paper, čiju sam podružnicu i došao iz Italije pokrenuti u Zagrebu. Međutim, samo što sam otvorio firmu, maticu su likvidirale banke, pa je činjenica da sam ostao bez posla potaknula poduzetničke ambicije koje nisam ni znao da imam. U prvim godinama je svojim iskustvom i djelomice kapitalom pomogao i moj otac, koji je već dulje radio vani, ali se on zbog bolesti brzo povukao iz biznisa i firme koju sam ja osnovao, a koja se do danas razvila u ozbiljnu korporaciju na koju sam zaista ponosan.
Poslujete u nekoliko zemalja regiona – da li je na Balkanu danas teže proizvesti ili prodati robu?
– Nije na Balkanu bitno drugačije nego drugdje u svijetu. Glavni trendovi su slični, a sva tržišta su prilično zasićena u osnovnim kategorijama proizvoda. Sve već postoji i da nestane bilo koji svjetski igrač, a kamoli manji lokalni, situacija bi se uravnotežila u vrlo kratkom periodu. Nije teško proizvesti, ali je teško inovirati tempom koji zadovoljava današnjeg potrošača kad govorimo o proizvodnji, a prodaja je uvijek isti izazov, morate naći svoje mjesto pod suncem. Zato što smo svjesni koliko je važno biti drugačiji, s jednakom strašću razvijamo i asortiman i našu poslovnu praksu i korporativnu kulturu, jer to čini razliku kad govorimo o tome kako se ljudi osjećaju, gdje će se radije zaposliti i graditi karijeru, to nas ističe kao kompaniju koja, vjerujemo, može puno ponuditi.
Atlantic Grupa, odnosno Soko Štark je od ove godine nasledio Komercijalnu banku kao sponzor Beogradske arene. Šta dobija kompanija time što Arena nosi njeno ime, da li je to komercijalno opravdano i da li nosi i neke druge benefite?
– Arena je jedan je od najznačajnijih beogradskih toponima i upravo je prilika da našu kompaniju i jedan od naših najznačajnijih brendova promoviramo kroz brendiranje i suradnju na različitim događanjima koje arena ugošćuje bila glavni motiv da se kandidiramo za naslovnog sponzora. Štark – tradicionalni simbol pažnje, brige i prijateljstva, najlakše je povezati s tradicijom i događanjima u Areni i upravo ćemo te vrijednosti promovirati i u našem partnerskom projektu, Štark areni. Zaista se veselimo suradnji i vjerujemo da se radi o opravdanom ulaganju.
Da li imate u planu investicije u Srbiji, neku akviziciju?
– Atlantic Grupa sustavno investira u razvoj poslovanja u Srbiji, bilo da se radi o tehnološkim investicijama u proces proizvodnje, u razvoj brendova i proizvodnog programa, ili nova zapošljavanja. U Srbiji, dapače, zapošljavamo ukupno gledajući najveći broj ljudi. Nemamo u planu konkretnu akviziciju, ali kontinuirano pratimo razvoj i prilike na svim tržištima pa tako i u Srbiji.
U Srbiji se ovih dana najavljuje prvi IPO. Vi ste kompaniju izveli na berzu još 2007. godine. Vlasnici se retko odlučuju na transparentnost poslovanja i podelu profita koja ide uz javna akcionarska društva. Šta vam je doneo izlazak na berzu?
– Iako smo uvijek vodili računa o tome da poslujemo u skladu s propisima i najboljom praksom upravljanja, pripreme za izlazak na burzu podigle su naše procese na jedan viši nivo koji od IPO-a nastojimo samo dodatno podići. O tome da smo u tome uspješni svjedoče i brojna priznanja struke i nagrade za transparentnost i odnose s investitorima, ne samo kod kuće nego i vani, pa konkretno i u Srbiji. Prije dvije godine smo, naime, dobili srebrnu medalju na 15. međunarodnoj konferenciji Beogradske burze. Uz procedure koje morate pratiti, burza donosi i dodatnu odgovornost prema investitorima, a mi u vlasničkoj strukturi imamo i veliki broj domaćih i stranih institucija kao i individualnih građana. Ipak, ponosno mogu reći da već 40 kvartala isporučujemo rezultate u skladu s najavama, što nije mali ni jednostavan posao.
Početkom 90-ih ste osnovali novine “Novi Danas”, ali ste ih ubrzo zatvorili. U jednom intervjuu ste rekli da vam je prvo zabranjeno štampanje, pa onda i distribucija na kioscima i to zato što ste bili nezavisni. Kako vam izgleda stanje u medijima skoro 30 godina kasnije, i u Hrvatskoj i Srbiji, da li su se stvari promenile?
Ja sam oduvijek, i danas sam jednako, strastveni konzument medija. U to vrijeme su koincidirale moja želja da na neki način budem aktivan u novinarskom poslu i činjenica da sam se tada još bavio distribucijom papira, pa sam završio kao izdavač. Spoj ipak nije bio tako sretan, iako smo imali izvrsnu redakciju koja je većinom prešla iz tadašnjeg uglednog “Danasa”, ali budući da nismo bili pod političkom kontrolom, strukture nam nisu išle naruku, iako nas nisu formalno zabranili. Nakon osam izvanrednih brojeva, koje i danas imam ukoričene, nismo više mogli protiv struje i prestali smo s izdavanjem. Novinarstvo je vrlo specifična profesija i djelatnost, koja je uvijek na vjetrometini različitih velikih interesa zbog svoje moći utjecaja na mišljenje širokih masa ljudi. Novinarstvo, međutim, ima vrlo važnu i plemenitu javnu funkciju. Ono je četvrta poluga vlasti, ona koja ima funkciju da propituje i kontrolira centre moći, kako nijedan pojedinačni interes ne bi odnio prevagu nauštrb općeg interesa javnosti. To je stalna borba, pri čemu u različitim vremenima različiti pojedinačni interesi imaju snažniji utjecaj na održavanje te ravnoteže. Situacija je danas posebno izazovna s razvojem suvremenih medija, digitalne komunikacije i društvenih mreža, što je sve stubokom promijenilo ranije temeljne principe komunikacije i funkcioniranja medija, koji su u većoj mjeri bili posrednik informacija. Danas se komunikacija sve više odvija izravno između onoga koji šalje poruku i primatelja, a mediji još uvijek traže svoje adekvatno mjesto u svijetu takve globalne komunikacije, bez puno razlika u kontekstu zemalja u regiji – zaključuje Emil Tedeski.
(dijaspora.news/blic.rs)
Recommended for you
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.