Sve kosti u tijelu su me boljele, ježila sam se, bilo mi je hladno, pa vruće. Pozvala sam jednog prijatelja i on mi je kroz smijeh rekao da pozovem tadašnjeg momka da mi donese heroin. Čim sam uzela heroin, sve je prestalo
Nekada uspješna sportistkinja i studentica, a danas izvršna direktorica NVO ”Artemida” Marija Obradović u svijet droge ušla je prije 20 godina. Kako je kazala, počela je da eksperimentira drogom tokom veze s muškarcem koji je bio korisnik, ali i diler.
Dok se bori protiv posljedica višegodišnjeg korišćenja droge, ujedno se priprema i za trenutak kada će upoznati svoje dijete kojeg je morala da se odrekne da bi mu pružila budućnost koju ona nije imala i mogla sebi da osigura.
– Moje eksperimentiranje drogom počelo je zajedno sa mojom vezom sa muškarcem koji se drogirao, a kasnije i prodavao drogu. Tada sam imala 20 godina. Do tada sam bila uspješna sportistkinja, trenirala rukomet i studirala. Nikad nisam ni sanjala da meni može da se desi, to što mi se desilo. U to vrijeme se malo znalo o drogama, o utjecaju na psihofizičko zdravlje čovjeka. S roditeljima o tome nikad nisam pričala, a i o drugim stvarima smo malo ili uopće nismo pričali. Moja porodica je od početka znala, ali nisu htjeli sebi to da priznaju da je heroin meni bio bijeg od realnosti, on mi je donosio sve ono što mi je falilo, ljubav, toplinu, pripadanje, smirenost, jednostavno, ispunjavao je ogromnu prazninu koju nisam mogla da definiram. Heroin je postao moja najveća ljubav – kazala je Obradović u svojoj ispovijesti.
Prema njenim riječima, prvu krizu nije ni prepoznala i u prvi mah je mislila da je to samo gripa.
– Sve kosti u tijelu su me boljele, ježila sam se, bilo mi je hladno, pa vruće. Pozvala sam jednog prijatelja i on mi je kroz smijeh rekao da pozovem tadašnjeg momka da mi donese heroin. Čim sam uzela heroin, sve je prestalo. Tada sam bila svjesna da sam se “navukla”. Svašta mi je prolazilo kroz glavu tada, ali osjećaj koji je heroin izazivao u meni je bio jači od svih tih razmišljanja i strahova. Na kraju, ja sam imala momka za kojeg sam mislila da me voli i u njemu vidjela zaštitu od svega lošeg što bi moglo da mi se desi – objašnjava ona.
Kako je pojasnila, žene brže propadaju zbog konzumiranja droge jer su neotpornije po svojoj fizičkoj građi. Istakla je da tih 15 godina drogiranja predstavljaju ožiljak za cijeli život.
– Sad mogu da se suočim sa samom sobom iako je i to najčešće jako teško, mogu da sagledam šta sam sve uradila, mogu da uvidim kakvi su bili postupci drugih ljudi prema meni. Sad je sve jasno. Uradila sam mnogo loših stvari zbog kojih se kajem, uništila svoje zdravlje i imala sedam operacija na kostima, odstranjivanje mesa zahvaćenog sepsom te ugradnju vještačkog kuka.
Pored mene je umrla žena s kojom sam dijelila stan. Ne znam ništa o svom djetetu koje je odvedeno u Dom za nezbrinutu djecu i usvojeno, a to je nešto što me najviše boli, iako je vjerovatno u porodici koja ga je željela, za razliku od mene u tom periodu. Bitno mi je samo da je njemu dobro i da ima nekog da ga voli. Rekli su mi da se djeca, kad napune 18 godina, obično odluče da potraže svoje biološke roditelje, da saznaju ko ih je donio na svijet. Ja se spremam i čekam taj dan. Ono što je bilo ja ne mogu da promijenim, ali mislim da svako zaslužuje oproštaj i drugu šansu u životu – poručila je Obradović.
(dijaspora.news/buka.ba)
Recommended for you
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.