Dvoje mladih pokrnulo neobičan biznis u BIH: Dobili sjeme na poklon, danas već zarađuju

 „U planu nam je prvo bio uzgoj aronije i prilikom kupovine sadnica aronije na poklon smo dobili sjeme paulovnije, nakon čega smo istraživali na internetu o paulovniji i odlučili se da pokušamo je uzgojiti. Međutim,  početak je bio jako loš, sve sadnice su propale radi neiskustva,  a daljnim istraživanjem i predavanjem kojem je imala moja zaručnica Viktorija na Poljoprivredno –prehrambenom fakultetu, ušli smo u novu avanturu za nas, proizvodnja in vitro uzgojem (kloniranje biljki). U početku smo imali padova, ali evo ovu godine nakon kupovine mikrobiološkog zaštitnog kabineta Class II (laminar) imamo uspjeh 100%“, kaže na početku Josip Garić iz Viteza.

Kako je Viktorija studentica Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu, a Josip zaposlen u jednoj domaćoj firmi, htjeli su se okušati u primjeni znanja koje je Viktorija usvojila na fakultetu i tako povećati kućni proračun.

„Prednosti paulovnije osim brzog rasta su mnogobrojne. Ona proizvodi 1,7 kg/h kisika, dok usvaja CO2 , jako je medonosno drvo što je dobro za pčelare, može se koristiti za pelet koji je ove godine bio veliki problem, za biogorivo, za ogrijev, stočnu hranu, tehničko drvo, ali pošto je lagano samim tim brzo gori, pa je idealno mješati ga sa našim domaćim drvima, bukva,hrast. Također je prednost ovog drveta što između paulovnije se može posaditi i neka druga kultura“, priča Josip.

Krenuli su sa željom uzgojiti za vlastite potrebe, ali pojavila se potreba na tržištu za sadnicama, kaže Josip, pa je tako ova ideja prerasla u biznis.

“Samo ulaganje u laboratorijsku opremu je skupo, pa sam morao uzeti kredit u banci. Bio sam uvjeren da osim paulovnije, kloniranje biljki  je nešto što u Bosni nema previše konkurencije i ima svijetlu budućnost. Trenutno radimo na istraživanju jedne biljke koju planiramo od iduće godine proizvoditi, ali za sada ostaje u tajnosti. Rasad kupuju ljudi iz svih dijelova BiH, uzimaju po nekoliko sadnica za početak da pokušaju i uvjere se, ali samim tim svi oni koji ne posvete malo ljubavi prema ovoj biljci, tačnije zalijevanje, prehrana sadnica, kvalitetna sadnja, ne mogu očekivati kvalitetan rast. Mi smo prošle godine već imali plantažnu sadnju u Bijeljini, okolici Viteza dvije plantaže, Posušju“, navodi Garić.

U pravilu održavanje paulovnije se vrši u prve dvije odnosno tri godine. U nultoj godini potrebno je samo zalijevati i održavati travu između paulovnije.

“U prvoj godini početkom aprila se sadnice čepuju(sijeku) na 1cm visine od površine zemljišta, nakon čega se pojavljuju zaperci od kojih se ostavlja najbolji  a ostali otkidaju i također je potrebno zalijevati sadnice i zakidanje zaperaka. U drugoj godini paulovnija počinje listati, te se trebaju otkinuti svi listovi osim zadnjih pola metra na vrhu, čime se postiže da stablo što više raste u visinu. Korijen paulovnije u zemljištu se ne širi nego ima prav tok i zbog toga ne zauzima puno prostora, te se stoga po jednom dunumu preporučuje 65 sadnica, tačnije sadnja 4 sa 4, a za bio masu sadnja 2 sa 2”, priča Josip.

Cijena jednogodišnjih sadnica je 7 KM po komadu, dok su  ovogodišnje po 3 KM, a svi detalji oko kupovine i sadnje se mogu pronaći na Facebook stranici.

U sedmom mjesecu ove godine Josip i Viktorija postaju muž i žena, pa samim tim još više će se kaže posvetiti poslu.