Da ljubav ne poznaje granice, potvrđuje priča Marije (Aingono) Marković (31) koja se čak iz Ekvatorijalne Gvineje udala u Jadransku Lešnicu, nedaleko od Loznice. Svi su je prihvatili, a kulturološke i jezičke prepreke, poslije dvije godine života u ovom selu, prevazišla je uz pomoć svekrve.
Iza struka paradajza koji se savio od roda, izviruje Marija. Gusti pramen crne kose talasa u ritmu pokreta, dok ona snažno motikom udara tvrdu zemlju. Vješta je u kopanju, rekao bi posmatrač, ne sluteći da alatku u rukama drži Afrikanka, neiskusna u seoskim poslovima. Motiku je prvi put u ruke uzela prije dvije godine kada je iz rodne Gvineje stigla u Jadransku Lešnicu.
– Kopam da i ja imam svoje. Sad ne moram da idem na pijac da kupujem zdravu hranu meni i mojoj djeci jer imam baštu. Nije mi bilo lako, ali sam brzo naučila. Kopam i malinu, čupam travu. Sve radim. Sad sam prava domaćica – priča ona.
Zbog ljubavi prešla je šest hiljada kilometara. Boška, Srbina iz Jadra, upoznala je u svojoj rodnoj zemlji, gdje je on i sada na privremenom radu. Bila je to ljubav na prvi pogled.
Muž Boško je i dalje na radu u Ekvatorijalnoj Gvineji, a Marija se preselila u Srbiju
Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
– Ja sam bila mlada. Išla sam u školu. Kad sam ga vidjela, odmah sam se zaljubila. On mi je poslije pričao o svojoj zemlji. Znala sam da je daleko. Nije bilo lako da odlučim da dođem ovdje, ali muž mora da se sluša. Sad sam se navikla – priča kroz smeh Marija.
Marija i Boško prvo su živjeli u Gvineji, ali prije dvije godine odlučili su da Marija sa djecom dođe u Lešnicu. Kulturološke razlike i jezik kratko su bili problem
Administrativne poslove koje je radila u Gvineji zamijenili su ovdašnji, koji se podrazumijevaju na selu. Dvorište puno cvijeća obogatila je sortama iz svoje zemlje. Uspjevaju, kao i ona, bez obzira na različite uslove života. Mariji je u svemu pomagala svekrva sa kojom se odlično slaže.
– Ona sve gleda i uči. Naučila sam je da pravi sarmu. To joj se mnogo sviđa. Moj Boško je rekao, kad je krenula ovamo, da ništa ne brinem, da ona sve jede. U početku jeste bio problem da se sporazumijemo. Kad ona kaže da ne razumije, ja počnem da brojim slične riječi dok ona ne kaže da je shvatila. Sad nema problema jer ona priča srpski – objašnjava svekrva Slobodanka.
Dok ljubi stisnuta tri prsta, Slobodanka izgovara često ponavljanu riječ kojom opisuje snaju: “Super! Ja sam njom prezadovoljna. Ne znam da li je ona sa mnom?!”
Foto: RAS Srbija
“Volim te kao Boga, ti to znaš”, dobacuje kroz smijeh Marija.
Sa kćerkama Marinom (4) Maricom (9) i Tacijom (15) Marija uglavnom priča španski jezik, ponekad i francuski, a jedne drugima pomogle su da lakše savladaju srpski. Drugari u školi su oduševljeni djevojčicama i rado se sa njima druže.
Recommended for you
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.