DN INTERVJU Mirjana Mrkalj, direktorica Hotela “Splendid”: Žena mora da ulaže u sebe i da to prenosi na porodicu

Share

Tweet

Share

Share

Email

Comments

Mirjana Mrkalj, direktorica Hotela “Splendid” u Bečićima drži pod apsolutnom kontrolom ogromni mehanizam gdje sve, svakoga momenta, mora da funkcioniše besprekorno. I to se vidi na svakom koraku u ovom elitnom hotelu sa 5 zvjezdica. Ono što se ne vidi, i što nas je zanimalo, je kako ova mlada žena to uspijeva, već punih osam godina?

-Ključ je u dobroj organizaciji i timskom radu. Morate poznavati svaki segment poslovanja u detalje i, naravno, imati skladan i motivisan tim. Kada jednom sve postavite na svoje mjesto, i kada svako radi svoj posao – a svaki posao je u ovom sistemu podjednako važan – onda sve funkcioniše kako treba, kaže Mirjana u razgovoru za portal Dijaspora.

Da li ste, kada ste došli u Montenegro Stars kao pripravnica, pomislili da ćete jednog dana biti direktor Splendida?

-Naravno da nisam. Živjela sam u Novom Sadu, gdje sam studirala i radila kao fitnes instruktor. U to vrijeme sam pauzirala zbog povreda koje sam imala u saobraćajnoj nesreći, završila fakultet i poklopilo se da je neko od mojih prijatelja vidio da se stari hotel Splendid ruši i taj konkurs za pripravnike u hotelskoj grupi Montenegro Stars. Prijavila sam se, došla na razgovor i primljena sam. Nas nekoliko su poslali na praksu za F&B menadžment u Tunis. Tamo smo radili najmanje po 12 sati dnevno, sve moguće poslove, od guljenja krompira u kuhinji, pa dalje po svim pozicijama, pomoćni kuvar, kuvar, slastičar, pekar, restoranski i barski dio i popodne par sati sa F&B menadžerom da čujemo o organizaciji. Većina te prakse se svodila na fizički rad.

Završili ste fakultet, i našli ste se u nekoj kuhinji gdje ste gulili krompir. Kako ste se osjećali? 

-Upravo to danas pokušavam da objasnim našim pripravnicima, da je važno da žele da uče i da idu naprijed. Cilj, naravno, treba da postoji, ali je važnije putovanje. A na njemu treba što više raditi, učiti i usavršavati se, i takav stav će vas sigurno negdje odvesti. Imala sam i ja dilema i padova, kad dođem u svoju sobu iz kuhinje, padam od umora, pomirišem kosu i pitam sebe: Šta će tebi ovo? Ali onda samoj sebi odgovorim: Pa dobro, nešto novo sam naučila, znam kako funkcioniše kuhinja.

Da li Vam je bilo teško da kao veoma mlada žena gradite autoritet direktora hotela kao što je Splendid?

– Iskreno, bilo mi je duplo teže nego što bi bilo da sam muškarac. Ali, niko nije rekao da će biti lako i ja sam rekla da ću pokušati, a istovremeno se u meni probudio borbeni duh. Mnogo je pomoglo što sam prethodno stekla iskustvo u dva manja hotela “Blu Star” i ” Montenegro” .

Samo da biste fizički “savladali” ovaj hotel, otvorili svaka vrata, upoznali inventar, treba najmanje šest mjeseci. Sa druge strane, trebalo je upoznati ljude i praviti tim koji može da iznese posao što je bolje moguće. I zato što sam žena i nemam decenije iskustva iza sebe, morala sam više da radim, da se pažljivo pripremam za svaki sastanak, nisam imala taj komfor da, kada nešto tvrdim, ne moram to detaljno da obrazlažem. Naprotiv. Za svaki svoj potez sam morala spremiti obrazloženje zbog čega je nešta važno, i zašto nešto treba uraditi na ovaj, a ne na onaj način. Jako je važno da zadobijete povjerenje ljudi sa kojima radite.

Šta je najteže u upravljanju ovako velikim hotelom? 

-Najteže je prenijeti tu energiju i entuzijazam koji vas vodi. Kad uspijete da to prenesete, onda imate dobar tim. Nisam zagovornik naređivanja i strahopoštovanja. Morate dati primjer, da ljudi vide da vam je stalo, da se istinski borite, onda i u njima budite želju da daju svoj maksimum. Tek onda imate rezultat, jer vi kao jedinka ne možete ništa da postignete.

Takođe, morate naći način da postavite pravog čovjeka na pravo mjesto, što je najteže. Možda je moja mana u ovom poslu što istrajavam na nekim odlukama možda i duže nego što posao može da trpi. U suštini, puno vjerujem ljudima i smatram da treba uvijek dati još jednu i još jednu šansu, jer se, kada se na koncu to pokaže opravdanim, mnogo dobija. Naravno da je to rizik koji ja kao menadžer moram da preuzmem. U ovakvom sistemu je ključna komunikacija. I naravno, mora da se radi. To je svima jasno i ko to ne može nije na pravom mjestu. Ovaj posao je takav da imate mjesece kada nema puno posla, ali kada ima, onda se ne pita za radno vrijeme. Bliži se Nova godina i ja već počinjem da se pripremam i fizički, jer u periodu od 28. decembra do 5. januara, skoro bukvalno ne spavam. To su situacije kada moramo da damo maksimum i tu se vidi koliko je tim uigran i koliko volimo ili ne volimo svoj posao. Kad stigne taj pritisak, ako ne voliš svoj posao, možeš da ideš kući.

PORODICA NA PRVOM MJESTU

Da li zbog posla trpi Vaš privatni život?

-Ne mogu da se požalim da ne izađem sa društvom, u bioskop, pozorište, da ne pratim dešavanja. Morala sam dodatnu energiju da upotrebim da napravim organizaciju i u privatnom životu kako on ne bi trpio. Još uvijek sve stižem, međutim u jedno sam sigurna – onoga momenta kada budem imala svoju porodicu, ona će biti na prvom mjestu. U tom momentu uslijediće drugačija organizacija. Još uvijek ne znam da li će biti moguće imati porodicu i voditi kvalitetno jedan ovakav objekat jer to nisam iskusila na svojoj koži.

Kao mlada i uspješna žena, šta biste poručili današnjim djevojkama koje su izložene velikim izazovima, i nerijetko traže prečice do života koji sanjaju, putovanja, luksuza…

-Prvo i osnovno je da ulažu u sebe. Pri tome ne mislim na razne nadogradnje i plastičnu hirurgiju. Mislim na rad i na učenje jer je to jedino ulaganje koje će ih voditi putem pravih vrijednosti u životu i koje će im donijeti prave vrijednosti. Naravno, apsolutno sam za to da svaka djevojka i žena treba da bude lijepa, spolja i iznutra, u smislu da je njegovana i uredna, obrazovana i produhovljena. To nije samo ono što je genima dobila, već nešto na šta može da utiče, vježbanjem, fizičkim aktivnostima, šetnjama, čitanjem, stalnim učenjem…

Put do uspjeha je trnovit, i ono što možda pokoleba mnoge je činjenica da je teško, da se mora naporno raditi, mora se nečega odreći. Nema prečica. Nisam pristalica trendova koji se plasiraju danas kroz medije da žena treba bude samostalna u smislu da živi sama i da sve radi sama. Mislim da je žena kompletna jedino kada ima svoju porodicu.

Od jedne tako uspješne i samostalne žene ne očekuju se tako tradicionalni stavovi?

-Možda sam i previše tradicionalna za današnje standarde. Vjerujem da žena nije kompletna ako se nije ostvarila i kroz ulogu partnerke i majke, koliko god bila uspješna u poslu. Porodica bi svakoj ženi trebala biti na prvom mjestu, ali se ne smije odreći ulaganja u sebe. Naprotiv, svaka djevojka i žena mora biti svjesna da je sav kapital koji je uložila u sebe, investirala i u porodicu.  Muškarac je, u tradicionalnom smislu, zaštitnik porodice i neko ko treba da da smjernice, žena je ta koja boji cijelu priču, i ako ona nije zadovoljna sobom u bilo kom pogledu ona ne može da da tu boju.

PLAVUŠE

U hotelskoj grupi Montenegro Stars se prepričava anegdota o plavušama, čiji je jedan od aktera bila Mirjana i još nekoliko njenih koleginica.

-Bila sam  direktorica hotela Montenegro, dolazi nam inspektorka i traži neke obrasce. Gotovo nevjerovatna koincidencija je bila da je moja asistentkinja bila takođe plavuša i zvala se Mirjana, direktorica finansija je bila Mira Pribilović, i ona ima plavu kosu, a njena asistentkinja na tom referatu bila je djevojka koja se zvala Mira. Sve plavuše i sve Mire. Pošaljem asistentkinju Miru za te obrasce, ona ih ne nađe, jer su u to vrijeme tek počeli da se koriste, zovnem direktoricu finansija, Miru a ona nam pošalje svoju asistenkinju Miru. Posle dođe i ona, u toj gužvi oko obrazaca u jednom momentu se sve nalazimo u mojoj kancelariji, preko puta inspektorke. Ona nas gleda, i u jednom momentu kaže: Izvinite, da li vi to mene zezate? Da li je moguće da je jedini uslov da se zaposlite u Montenegro Stars-u da imate plavu kosu i da se zovete Mira?!

(Dijaspora.news)