Kada bi mogao da napravi kombinaciju života u Japanu i u Crnoj Gori – to bi bilo savršeno!
Upravo takav život želi jednoga dana mladi Japanac Yuya Matsu, svjetski putnik i fotograf, koji je već drugi put u Crnoj Gori.
-Crna Gora je prelijepa, ako moram da izdvojim nešto, onda je to Kotor. Ljudi na Balkanu su, uglavnom, predusretljivi, gdje god da boravim, ali Kotorani su i više od toga. Kada nekog pitam za pravac, oni mi ne objasne, nego me odvedu tamo! Taj grad ima dušu, fasciniran sam kamenim kućama i uskim uličicama u Starom gradu – priča nam Yuya.
Dok razgovaramo u “The Living Room” (lobiju hotela Centre Ville) i degustiramo specijalitete, on uzima foto aparat i slika.
-Inače, nikada ne fotografišem hranu, ali ovo super izgleda!
Yuya je odrastao u Tokiju, tamo je završio srednju školu.
-Nisam baš bio na “ti” sa engleskim jezikom, pa sam odlučio da odem u Ameriku da ga usavršim. Prvu godinu sam učio jezik,. a onda sam upisao geologiju. Nakon par godina shvatio sam da nije to ono što želim, napustio sam koledž i otad putujem i fotografišem.
Ljubav prema fotografiji i putovanjima došla je slučajno, kada je kao student boravio u Budimpešti. I to traje već dvije godine. Yuya fotografijama dijeli iskustva i šalje poruke.
– Volim da šetam i kada ugledam nešto specifično, da to i fotografišem. Nekad nađem određeno mjesto i na njemu čekam da se to nešto desi ili da taj neko prođe.
Na njegovim Facebook i Instagram profilima ćete naći najromatičnije fotografije iz Crne Gore.
– Crna Gora je nevjerovatna inspiracija, predivna priroda, srdačni ljudi, odlična hrana. Ima mnogo predivnih pejzaža, nedirnute prirode, upoznao sam lokalne ljude, probao lokalnu hranu koja je odlična, najviše mi se svidjela sarma, kaže.
Osim što fotografijše, Yuya posmatra ljude i način života. Zbog toga nikada ne odsjeda u velikim hotelima, gdje borave uglavnom turisti i poslovni ljudi. Uglavnom uzme apartman u privatnoj kući, kupuje hranu u lokalnim trgovinama i na pijaci, odlazi u nacionalne restorane.
-Volim da ostanem duže u nekom mjestu, mjesec ili više, da mu upoznam dušu, a duša je u ljudima. Crnogorci žive zaista opušteno, u odnosu na Japance koji uvijek žure, rade, i nemaju taj nonšalatan odnos prema životu kao u Crnoj Gori. Ovdje u radno vrijeme ljudi sjede u kafićima, druže se, razgovaraju, strancima je to teško objasniti. Ako moram da odgovorim da li je to dobro ili nije, ne bih znao. Mislim da bi kombinacija života u Japanu i u Crnoj Gori bila prava mjera.
-Evo, recimo, kada kupujem nešto u Crnoj Gori, primijetio sam da trgovci ne vraćaju kusur od pet centi, ali to niko i ne traži. Isto tako, ako nešto kupujete, neće vam praviti problem ako vam nedostaje pet centi. U Japanu je to nezamislivo, u razvijenoj Evropi takođe, upravo tamo gdje ljudi imaju više novca nego u Crnoj Gori, Ako vam nedostaje jedan cent, nećete dobiti ono što želite. Ako ne uzmete kusur od pet centi, nešto nije u redu s vama. To govori mnogo o mentalitetu ljudi i opuštenom načinu života ovdje.
A da li mu nedostaje Japan?
-Kada sam otišao iz Tokija, mislio sam da mi ništa nikada neće nedostajati. Međutim, kada se udaljite, pogledate iz druge perspektive, uvidite sve one lijepe stvari koje niste primijećivali dok su vam bile pred očima. Vjerovatno je tako sa svima, pa i sa vama koji živite u Crnoj Gori. Nekada vam ljudi koji dođu sa strane ukažu na blago koje imate.
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.