Crna Gora je ove godine postala olimpijski vicešampion, ali ne u Riju, već na Kulinarskoj olimpijadi koja se u oktobru održala u Erfurtu!
Niko nije očekivao medalju, pa ni kapiten crnogorskog olimpijskog tima, Leskovčanin Aleksandar Stanković, šef kuhinje elitnog hotela “Splendid” u Bečićima. Crnogorsku kuvarsku reprezentaciju činili su kuvari i slastičari Momčilo Tomašević, Darko Stojanović, Dragan Vujović, Želidrag Petrušić, Nikola Čelić, Čedomir Trifunović, Nemanja Jovanović, Milena Jovanović i Pero Drljević.
-Četvrto mjesto osvojila je Hrvatska, a kada su pročitali da je Srbija dobila bronzu, pomislio sam – gotovo je, propali smo! Ne smijem da kažem koliko su konkurentske ekipe bile brojnije i bolje opremljene. Već smo se pomirili sa sudbinom, a onda su pročitali Montenegro i nastao je muk! Trajalo je to dok nam je doprlo do svijesti da smo olimpijski vicešampioni u kulinarstvu! – priča Aleksandar za portal Dijaspora.
Kada je odlučeno da tim “Splendida” ide na Kulinarsku olimpijadu, imali su na umu samo da se “ne obrukaju” i da nešto nauče.
-Ozbiljna kulinarska takmičenja su veoma zahtjevna u finansijskom smislu. Gotovo sve ekipe su bile brojnije od nas, a dovoljno je da vam kažem da je jedna Poljska imala tim od čak 180 kuvara! Dovezli su cijele šlepere sa namirnicama i ugrađenom kuhinjom. Na olimpijadi je bilo oko dvije i po hiljade kuvara iz cijelog svijeta. Kada su predstavljani timovi, nisu mogli svi da stanu na binu. Za Crnu Goru veliki broj njih nije ni znao – opisuje Aleksandar atmosferu na olimpijadi.
Suvlasnik hotela, Žarko Radulović, donio je konačnu odluku da tim “Splendida” ide na Kulinarsku olimpijadu, koja se, baš kao i sportska, održava svake četvrte godine, a ove godine je to bilo u Njemačkoj.
-Rekao nam je da idemo kao tim “Splendida” ali da predstavljamo Crnu Goru. Podržala nas je i Turistička organizacija Budve. Malo je reći da smo svi bili presrećni što smo se vratili sa medaljom i što smo svijetu pokazali da “boj ne bije sjajno oružje, nego srce u junaka” – šali se Aleksandar.
Ipak, njegovo profesionalno iskustvo, govori da olimpijska medalja tima koji je vodio nije baš tako veliko iznenađenje.
-Najznačajnija osoba za sve što sam naučio u kulinarstvu je doajen kulinarstva u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, jedan od najboljih kuvara regiona i moj profesor Petar Gracun. On mi je prvo predavao na Visokoj hotelijerskoj školi u Beogradu, smjer Kulinarstvo, a danas je moj mentor.
Tokom studija, Aleksandar je išao je prakse u Grčku, Englesku, Ameriku, Španiju, u najbolje hotele i učio od velikih majstora kuhinje. Kao jedan od najboljih studenata, bio je asistent na fakultetu, a preko ljeta je sezonski radio u hotelu “Montenegro” u Budvi, koji je dio hotelske grupe “Montenegrostars” kojoj pripada i “Splendid”. Za njega je kulinarstvo, prije svega, uživanje.
-Kada volite ono što radite i u tome uživate, onda imate i prave rezultate.
Šef kuhinje “Splendida” postao je sa svega 25 godina, i to je i za njega bilo – iznenađenje.
– Kada su me pozvali u “Splendid” radio sam u hotelu “Montenegro”, imao sam 25 godina i nisam ni sanjao da će mi ponuditi da budem šef kuhinje jednog takvog hotela. Mislio sam da ću biti neki zamjenik. Iskreno, bio sam mlad i nisam imao toliko samopouzdanja da mislim da to mogu da iznesem. Međutim, gospodin Radulović je imao više vjere u mene nego ja sam i rekao mi je: “Svaka greška koju napraviš u narednih šest mjeseci ide na moju dušu”, i neizmjerno sam zahvalan na toj rečenici koja je eliminisala strah i dala mi vjetar u leđa, priča ovaj mladić koji sada već pet godina suvereno vlada kuhinjom koja broji 75 zaposlenih.
Ipak, to je, kako kaže, bio već razrađen sistem gdje je svako znao svoju ulogu jer su i pre njega tamo raidli odlični šefovi kuhinje. Iako je u početku bilo malo “čupavo”, i on, i uprava hotela su istrajali.
-Prepoznali su u meni potencijal za koji ni sam nisam znao. Uprava hotela, inače, mnogo ulaže u edukaciju i daje šansu mladim ljudima i domaćim kadrovima. Za ovih pet godina mnogo sam naučio i mnogo napredovao i zahvalan sam na tome. U ovom poslu stalno morate da se usavršavate i da učite, da budete u toku sa dešavanjima na globalnom planu. U “Splendidu” sam se, recimo, sreo sa voćarom u okviru kuhinje, koja je sama za sebe ogroman mehanizam. Da bi shvatili koliko je to obimno, reći ću da u sezoni, samo tokom jednog dana isporučimo dvije tone lubenice.
Kuva i kod kuće
-Ništa nije teško kada imate sistem koji funkcioniše, dobru organizaciju gdje su svi svjesni da je njihova uloga podjednako značajna kao bilo čija drugo, kuvara kao i perača sudova. Ako moram nešto da izdvojim kao zahtjevno, onda je to kada treba da servirate večeru za 800 ljudi a da sve funkcioniše perfektno, kaže Aleksandar koji sada ima porodicu, suprugu i dvoje djece. U kući, veli, kuva on!
-Uglavnom kuvam ja jer želim da se moja porodica hrani zdravo. Najrađe kupujem namirnice od seljaka na pijaci i to je prvo mjesto na koje odem kada dođem u neki grad. Ljudi još uvijek nisu dovoljno svjesni, čini mi se, kolika je važnost ishrane. Čovjek je ono što jede, kaže Aleksandar.
Peruanac za slavlje tražio ćevape
-Pored svjetskih trendova u kulinarstvu i specijaliteta iz svih krajeva svijeta, ovdje veliku pažnju posvećujemo autentičnoj crnogorskoj kuhinji. Koliko je to značajno i važno stranicma koji su naši gosti naučio me jedan – Peruanac! On me pozvao i rekao da je njegovoj supruzi rođendan i da mu predložim specijalni meni da je iznenadi. Sastavio sam jelovnik od najboljih specijaliteta kojih sam se sjetio. On je uzeo papir i krenuo od stavke do stavke: Ovo sam jeo u Njemačkoj, ovo sam jeo u Engleskoj, ovo sam jeo u Americi… Hoću ono što ti jedeš svaki dan! Ta rečenica mi je kompletno promijenila pogled na svijet! Na kraju je taj za rođendan poslužen – roštilj, bili su oduševljeni ćevapima!
Vratio se u domovinu
Aleksandar je, kaže, mogao ostati da radi u nekom elitnom hotelu u inistranstvu ali je odlučio da se vrati.
-Treba otići, vidjeti, naučiti, ali mislim da se treba i vratiti. Nisam želio da budem daleko od kuće, da ne mogu da vidim roditelje, da moja djeca rastu u nekoj stranoj državi, a tu naravno ne računam Crnu Goru.
Životna želja
-Moja životna želja je da jednog dana otvorim svoj restoran i već sada obećavam da će se u tom restoranu služiti besplatni obroci za siromašnu djecu. To želim! Mnogo hrane se u svijetu prosipa, a mnogo je gladnih ljudi i djece.
Recepti iz majstorske kuhinje – Dimljeni šaran u kuvanom mlijeku
Na molbu da za čitaoce Dijaspore otkrije neke “male tajne velikih majstora” i da neki eksluzivan recept, pristao je – odmah.
-Pošto je vreme slava, evo jedan riblji recept sa dimljenim krapom koji može da se spremi mrsan ili posan. Potreban je dimljeni šaran, koga ne treba dodatno začinjavati, osim dodati malo kore od pomorandže ili mandarine.
U posudu staviti maslinovo ulje, povrće, ja volim praziluk komorač, krompir, i sve ostalo po želji, a od začina takođe ono što volite. Ja stavljam obavezno lovor.
Fond od mlijeka se pravi tako što se u mlijeko doda “garni buke”, gaza u kojoj se nalazi začinsko bilje – lovor, ruzmarin, nana… to se kuva i kada mlijeko poprimi miris i ukus, prelije se šaran i peče u rerni.
U posnoj varijanti recepta, umjesto mlijeka koristi se voda.
Dijaspora.news
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.