Bicikla iz Travnika plijene pažnju svjetskih metropola

Malo mjesto, veliki tvornički kompleks i još veća priča o uspjehu “GS – Tvornice mašina Travnik”. Ovdje proizvedeni kosturi bicikala plijene pažnju na ulicama svjetskih metropola – od Los Angelesa, do Berlina.

Boju i dizajn svakog dijela ponasaob kupci biraju online, tako personalizirajući vlastiti luksuzni dvotočkaš za koji će dati nekoliko hiljada eura. A onda se svi dijelovi sklapaju u Njemačkoj. No to nije sve…

Od 2015. godine, GS TMT proizvodi i električna bicikla. Prvi model košta oko 2.500 eura.

Godišnje prodaju oko 300 ovakvih.

Ipak, najbolje tek dolazi. Puni entuzijazma, inžinjeri najavljuju novi električni model, “Ruffian”, nazvan po rasi snažnoga konja.

Luksuzna bicikla su samo jedno poglavlje uspješne priče. Donose tek 5 posto profita koji je prošle godine iznosio 22 miliona. To nam otkriva Snježana Kopruner, direktorica firme, Zadranka koja je živjela u Njemačkoj i čije su se poslovne kockice posložile u Travniku.

“Najveći kupac nam je firma ‘Grob’, koja radi transfer linije za automobilsku industriju. Njima isporučujemo oko šest miliona eura različitih takvih komponenti. Imamo firmu ‘Knorbremse’, gdje su dijelovi za njemačku željeznicu…”, kazala nam je Snježana Kopruner, direktorica “GS TMT-a”.

A “bosanskih dijelova” ima i u vozu koji kroz La Manche putuje od Pariza do Londona.

“Mi smo jedina kompanija u BiH koja ima standard za zavarene konstrukcije za Deutsche Bahn. To su konstrukcije koje su odgovorne, jer životi ljudi koji se voze u tim vlakovima ovise o dijelovima koje mi ovdje zavarujemo. Tako za firmu Knorbremse radimo jedan ‘rahmen’, u koji se montira air condition i kočioni sistem. U brzim vlakovima je to osnov, jer da to ne funkcionira, ljudi ne bi mogli disati u tom vlaku”, dodaje Kopruner.

Takvom zadatku dorasle su ruke Vahidina Kadrića – najboljeg zavarivača u Bosni i Hercegovini.

“U Tuzli je 2014. bilo takmičenje. Nas trojica kolega smo otišli na takmičenje. Uzeli smo prvu nagradu u BiH – ekipno. A ja sam u individualnoj konkurenciji prvak države. Zavarujemo ramove za najbrži voz u Evropi. To je maksimalno odgovoran posao; svaki zavarivač se ispituje i snima. Znači, greške nisu dopuštene”, komentarisao je Vahidin Kadrić, zavarivač.

Firma broji oko 300 ljudi – šest puta više 2004. godine, kada je privatizovan dio predratnog industrijskog giganta Bratstvo Novi Travnik. Profit – 27 puta veći. No najvažniji su uposlenici, ističe direktorica. Nedaleko od tvorničkog kompleksa, svu oni sade krompir i maline koji kasnije jedu u tvorničkoj menzi. Dok iscrtavaju nove poslovne planove, nadaju se da će kompletnu proizvodnju preseliti u Bosnu i Hercegovinu. Jedina prepreka u tome, za sada je kvalificirana radna snaga.

Dijaspora.news/Buka