Danas, 1.decembra, obilježava se Svjetski dan borbe protiv side i to je prilika da se ljudi širom svijeta ujedine u borbi protiv HIV-a, pokažu podršku prema ljudima koji žive sa HIV/AIDS-om i sjete se onih koji su umrli.
Svjetski dan borbe protiv side je prvi put obilježen 1988. godine i prvi je ikada globalni dan zdravlja. Danas je nauka dosta napredovala u terapiji HIV-a i postoje zakoni koji štite osobe koje žive sa HIV-om. Ali i uprkos ovome, ljudi uglavnom ne znaju kako da zaštite sebe i druge od HIV-a i stigma i diskriminacija su ostali realnost za mnoge ljude koji žive sa HIV-om. Svjetski dan borbe protiv side je važan da podsjeti javnost i vlade da HIV nije nestao – da postoji i dalje vitalna potreba da se sakupe sredstva, podigne svijest, pobijede predrasude i poboljša obrazovanje.
Iako je Svjetski dan borbe protiv side dobra prilika da šira javnost počne da priča o tome i da se znanje sprovede u akciju, ne smijemo zaboraviti važnost jačanja svijesti o HIV-u i tokom cijele godine.
Povodom današnjeg dana portal “Volim Podgoricu” vas podsjeća na priču sa Podgoričankom koja je nosilac HIV virusa, a koju smo objavili prije nešto više od mjesec dana, kako bi još jednom ukazali na loš položaj osoba zaraženih HIV-om u crnogorskom društvu.
PODGORIČANKA (28) HIV POZITIVNA: Kako me je JEDNA noć, KOŠTALA života…
Prije godinu dana sam saznala, zaražena sam HIV virusom – počinje priču ova Podgoričanka…
Noć u Herceg Novom..
Bio je početak ljeta, u Herceg Novom, upoznala sam ga tokom večeri prijatno provedene u jednom od gradskih lokala. Bio je otvoren, iskren, činilo se kao da nema tajni. Kao da mi je svoju cijelu životnu priču ispričao u jednom dahu…. – priča ova Podgoričanka, trenutno nastanjena u dijelu grada Preko Morače, za naš portal.
Napominjući da joj je bez zadrške pričao i o svojoj djeci, sada već bivšoj ženi, životu, poslu…
– Osvojio me je iskrenošću, željom da već prve noći dopre do mog srca, bio je nešto novo, osvježavajuće, takvog muškarca do tada nisam upoznala.
Već nakon nekoliko sati poznanstva počeli smo da planiramo budućnost….
Bio je Beograđanin, tek razveden, djelovao je kao i svi ostali, ne kao neko ko bi mogao biti nosilac tako opasnog virusa.
Već smo pominjali mogućnost mog preseljenja u Beograd. Pričao mi je i o svojoj djeci, o tome kako je okončan njegov brak…Sve je djelovalo tako stvarno. Imala sam utisak da se poznajemo godinama.
Bila sam sigurna da je dobar čovjek koji nema tajni, posebno ne tako mračnih.
Nakon provedene noći u stanu njenih roditelja u Igalu, nestao je…
– Otišao je da „kupi nešto za doručak“ i više ga nikad nisam vidjela. Jednostavno, nije se vratio. Nestao je. Pomislila sam da sam ispala naivna i glupa, ali, nisam se mnogo obazirala na tu noć. Nisam mnogo žalila. Pomislila sam „bilo – prošlo, idemo dalje“.
Nije ni slutila šta joj je učinila jedna ljetnja noć sa neznancem
– Nakon mjesec dana, otišla sam u Beograd. Kod sestre. Sestra je udata za vlasnika jedne ugledne beogradske klinike.
Posle par dana provedenih u Beogradu pojavili su se i prvi simptomi. Malaksalost, povišena temperatura, stomačni problemi, mučnina, kašalj, za par dana smršala sam nekoliko kilograma. Mislila sam da je samo prehlada, eventualno grip.
Kako sam obično tokom posjeta sestri uvijek, na njeno insistiranje, „koristila“ povoljnosti toga što mi je zet ljekar, ni ovaj put nije bilo razlike, odradila sam niz pregleda, kao i kompletnu analizu krvi. Ni slutila nisam šta će mi to otkriti.
Posle dva dana je saznala istinu
– Zet je pozvao sestru, i rekao da će tog dana morati nešto da nam saopšti, pa bi bilo dobro da poslepodne provedemo kući.
Vijest primila mirno…
Nakon što je došao sa posla, porazgovarao je sa nama, i ne odugovlačeći puno, saopštio mi je istinu. Bila sam mirna. Kao da je govorio o nekom drugom. Da li od šoka ili sam negdje u sebi već znala. Uglavnom, nije bilo panike. Kao da mi je saopštio neku najnormalniju stvar, a ne da bolujem od najopasnijeg virusa današnjice.
Nakon par dana, vratila se u Podgoricu.
– Nakon što sam se vratila kući, prvi put sam osjetila strah. Ne znam da li sam se više plašila po sopstveni život ili očekivanih osuda okoline, pa čak i prijatelja. Živjela sam, a svakog dana sam očekivala najgore.
Nekim prijateljima sam saopštila istinu. Nisam je željela kriti. Zbog predrasuda i neopravdanog straha za svoje zdravlje, većina je prekinula svaki kontakt sa mnom. Oni koji su mi ostali „podrška“ uglavnom su sa mnom komunicirali telefonom. Ne često. Ubrzo je i to prestalo.
Izgubila sam prijatelje, ali najgore od svega, izgubila sam sebe.
Danas joj je jedina podrška porodica.
Živim na relaciji Podgorica – Beograd. Roditelji i sestra su mi jedina iskrena podrška. Sada se osjećam dobro. Iako neprestano živim u strahu, trudim se da svoj život učinim normalnim koliko je to moguće.
Iako znam, da me je ta noć koštala života. Previoska cijena za jednu nepromišljenu noć – završava svoju priču za naš portal ova Podgoričanka.
KAKO MOŽETE PODRŽATI SVETSKI DAN BORBE PROTIV SIDE?
Podizanjem svijesti ljudi o HIV-u i sidi u svom okruženju.
Nošenjem crvene tračice i predlaganja drugim ljudima da učine isto.
Tako što ćete zaštititi sebe – ovo je primarni i najvažniji način da se zaustavi širenje HIV-a.
Ako mislite da postoji razlog – testirajte se na HIV.
CRVENA TRAČICA JE MEĐUNARODNI SIMBOL KOJI ODRAŽAVA SVIJEST O POSTOJANJU HIV/SIDE
Trideset godina posle prvih slučajeva HIV-a, crvena tračica je univerzalni simbol svijesti i podrške onima koji žive sa HIV-om. Ljudi ih nose tokom cijele godine, a pogotovo u vrijeme 1. decembra – Svjetskog dana borbe protiv HIV/AIDS-a, kako bi izrazili svoju zabrinutost o HIV-u i sidi i ljudima koji žive ili su okruženi njima.
Crvena tračica je prva tračica koja je postala simbol i kasnije inspirisala razne verzije kao što je, na primjer, roza tračica za borbu protiv raka dojke.
Skoro deceniju posle pojave HIV-a, 1991. godine, grupa od 12 umjetnika se okupila kako bi stvorili vizuelni izraz razumjevanja za ljude koji žive sa ili su ugroženi HIV-om i to sa ciljem kako bi podigli svijest i naveli ljude da pričaju o HIV-u. Smislili su jednostavno rješenje koje je kasnije postalo najprepoznatljiviji simbol decenije – crvenu tračicu.Odabrali su crvenu boju jer je jarka i uočljiva, simbolizuje strast, srce i ljubav, i u obliku koji je lako napraviti.
Na početku, umjetnici su sami pravili i dijelili tračice po Njujorškoj umjetničkoj sceni i već posle nekoliko nedjelja, svjetski poznati glumci su pričali o značaju tračica i počeli su da ih nose po raznim ceremonijama dodijele nagrada kao što je Oskar. Mediji su takođe pružili podršku i ubrzo je simbol crvene tračice postao prepoznatljiv u cijelom svijetu.
Ne postoji zvanični oblik tračice i, kao i mnogi ljudi, možete je napraviti sami. Bez obzira na oblik i veličinu, poruka koju šaljete je ista – poruka podrške i razumijevanja za ljude koji žive sa HIV-om ili sidom, i briga i posvećenost borbi protiv HIV/AIDS-a.
Crvena tračica nastavlja da bude moćna sila u naporima da se uveća svijest javnosti o HIV-u i sidi.
SZO: Više od 40 odsto zaraženih HIV-om ne zna da ima virus
U saopštenju povodom Svjetskog dana borbe protiv side, 1. decembra, je navedeno da je u periodu od 2005. do 2015. godine procenat ljudi koji su saznali da imaju HIV povećan sa 12 na 60 odsto.
“Samotestiranje bi moglo da otvori vrata mnogim ljudima da saznaju svoj HIV status i način na koji mogu dobiti tretman i pristup i unaprijedili prevenciju”, navodi SZO.
Dodaje se da HIV samotestiranje znači da ljudi mogu davanjem uzorka oralne tečnosti ili krvi iz prsta da otkriju svoj status u privatnom i ugodnom okruženju, a rezultati će biti gotovi za najviše 20 minuta, prenosi Beta.
Prema podacima SZO, testiranje na HIV, prevencija i liječenje je učestalije kod žena nego kod muškaraca.
Kako je navedeno, testiranje je i dalje procentualno nisko kada je u pitanju “ključna populacija” i njihovi partneri, a naročito muškarci koji imaju odnose sa osobama istog pola, seksualni radnici, transrodne osobe, ljudi koji ubrizgavaju drogu i zatvorenici, koji čine oko 44 odsto od 1,9 miliona novozaraženih osoba HIV-om koje su registrovane svake godine.
SZO dodaje da je i do 70 odsto partnera osoba sa HIV-om takođe pozitivno na taj virus.
Dom zdravlja Podgorica: I ove godine anonimno testiranje na HIV
Ljekarski tim Doma zdravlja Podgorica, osim testiranja na HIV, informisaće građane o tome na koji način se prenosi virus i kako se mogu zaštiti, koje kategorije stanovništva su najugroženije, kao i kako se HIV infekcija manifestuje i AIDS liječi.
Dijaspora.news Izvor Volim Podgoricu
Recommended for you
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.