Školovana, mlada, lijepa, i kako su mnogi primijetili zgodna, Slavica je riješila da pločnike grada zamijeni mirisom sijena i teškim radom na selu, uprkos trendu koji decenijama vlada među tinejdžerima. Njen primjer može da posluži kako starima, tako i mladima koji godinama provode vrijeme na birou rada ili su ubijeđeni da je zarada moguća samo ako se živi u urbanim područjima. Ono što posebno raduje jeste činjenica da se ona na ovaj korak odlučila iako je stekla diplomu fakulteta. Kako sama kaže, ona vidi svoj život na selu, nadajući se da će i država prepoznati, kako njenu, tako i volju ostalih mladih osoba koji ne žele da sreću traže u stranim zemljama, pa ni u rastećoj digitalnoj industriji.
Slavica Zorić (24), mlada preduzetnica iz Markušice u Hrvatskoj, odlučila je da se bavi stočarstvom iako je diplomirala menadžment u sportu, zdravstvu i turizmu. Nakon studija u velikom gradu odlučila je da se vrati u svoje selo gdje je osnovala poljoprivredno gazdinstvo.
– Rad na polju i sa stokom nije mi stran. Tata je imao veliku farmu krava, ali je nakon nekoliko godina propao jer mu država nije dala zemlju u otkup. Nakon fakulteta nisam željela nigde da idem i prije tri godine odlučila sam da osnujem gazdinstvo. Počela sam sa 15 hektara zemlje i 18 krmača. Prodaja je išla teško, cijene su bile niske i onda se pojavila i bolest zbog koje su sve moje krmače morale u klanicu. Tad se pojavio Program ruralnog razvoja i javila sam se na konkurs. Sebe sam našla u podmjeri 6.1, namijenjenoj upravo mladim poljoprivrednicima, i dobila sam 50.000 evra potpore – rekla je Slavica tokom intervjua za portal 24sata.
– Riječ je o Britanskoj milk ovci, britanskoj mliječnoj ovci koja daje izuzetno puno mlijeka. Jedna me je koštala 570 evra s prevozom i svim dažbinama. Kupila sam ih 50-ak. Kad su stigle, oduševile su me. Izuzetno su zahvalne za uzgoj, izdržljive, brižne su majke, imaju obično po tri, čak i četiri janjeta. Daju puno mlijeka. Jako su i privržene pa mi neke trče u susret kao ljubimci, a vole i da se maze – rekla je Slavica.
Slavica je svakoj ovci dala ime i svaku umije da prepozna. Svaka ima neku svoju specifičnost. Ljubinka se, primjera radi, voli ljubiti, a Herkul je rođen kao jako malo janje pa je izrastao u rasnog ovna.
– Dok mi ovce nisu došle u dvorište, o njima nisam znala ništa. Nisam imala pojma kako izgleda tek rođeno jagnje i da je tako malo. Još manje sam znala šta treba da se radi ako se ovca teško porađa. Sad znam da im pomognem. Uglavnom, dosta su to zabavne i luckaste životinje – kaže Slavica, koja svoje ovce često ljubi i mazi.
Trenutno ima 97 odraslih i oko 80 jaganjaca. Svi koji je poznaju zaprepašćeni su njenim izborom zanimanja i činjenicom da sve radi sama.
– Pa nisu one toliko zahtjevne. Imam posla s njima ujutro oko dva i po sata i isto toliko uveče. Dam im sijena, idu na mužnju koju radimo mapinski, potom su neke na ispaši, i uveče ih opet vodim u tor. Oko poslova koje ne stignem pomažu mi brat i baka. Jagnjad prodajem uglavnom na kućnom pragu, a mlijeko predajem otkupljivaču. Samo za mlijeko dobijem oko 2.200 evra, što je odlično – kaže skromna Slavica koja je, razvijajući posao sa uzgojem ovaca, išla i na brojne edukacije, pa tako sad sama stavlja ovcama markice, vodi njihove kartone, sama im daje potrebne injekcije, vitamine i ostale radnje.
Osim kao uspešna ovčarica, Slavica je iznenadnu slavu pobrala i na temelju izgleda. Naime, nakon što je o njoj i njenom gazdinstvu objavljen prvi tekst u medijima, svi su primijetili njen izgled – visoka i vitka crnka nikoga nije ostavila ravnodušnim.
– Svi me pitaju jesam li se bavila manekenstvom, što mi nikad nije palo na pamet. Umjesto da dobijam poruke i pitanja za ovce, sad mi se svi nude za vezu i brak. Čak sam dobila i poziv da budem model u nekom snimanju muzičkog spota – kaže kroz smijeh Slavica dodajući kako je takav život nimalo ne zanima.
– U potpunosti se vidim na selu i mislim da mladi u poljoprivredi imaju itekako potencijala. Ali to zahtijeva rad i odricanje. U svojem poslu ne vidim probleme, nego samo izazove. Koristim podsticaje za zemlju i ratarsku proizvodnju koje daje država, ali bilo bi odlično kad bi konačno bio riješen problem zakupa zemljišta – kaže.
– Privatno zemljište se najčešće može zakupiti na kratak rok, a ja bih radije da mogu dobiti zakup zemljišta od države na više godina jer bih tek tad mogla ozbiljnije razmišljati o povećanju broja grla. Želja mi je 1.500 ovaca, a to znači da bih morala i sagraditi prilagođeniji objekat za njih. Tad bih zaposlila radnike, a možda bi se i drugi brat vratio iz Irske, gdje je otišao prije tri godine jer tu nije imao od čega živjeti – zaključuje ona na kraju.
dijaspora.news/24sata.hr
Recommended for you
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.