Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 sata na dan nije dovoljno, sjetite se priče profesora o tegli, lopticama, pijesku i kafi:
“Profesor je stajao pred grupom studenata na času filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je čas počeo, bez riječi je podigao veliku praznu teglu od kisjelih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna. Opet su odgovorili da jeste.
Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom da li je tegla puna?! Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šoljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
“Sada”, rekao je dok je smijeh zamirao, “hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život.”
Teniske loptice su važne stvari u vašem životu – vaša porodica, djeca, zdravlje, vjera i stvari kojima se strasno predajete.
To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su one stvari koje su važne: vaš posao, kuća, auto… Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako prvo napunite teglu pijeskom, nema više mjesta i teniske loptice.
Isto važi i u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikad nećete imati mjesta i vremena za one važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.
Igrajte se sa djecom. Nađite vremena za odlazak ljekaru. Izvedite partnera na večeru. Ponašajte se ponovo kao da vam je 18 godina. Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice – stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete… Sve ostalo je pijesak.
Jedna od studentkinja je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kafa. Profesor se nasmijao:
Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šoljicu kafe sa prijateljem.”
Recommended for you
You must be logged in to post a comment Login
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.