All for Joomla All for Webmasters
Dijaspora

PRIČE IZ DIJASPORE: Ovako su SRPKINJA i HRVATICA pobjedile rak PRIJATELJSTVOM

Životna priča dvije hrabre žene o njihovom poznanstvu i borbi sa kancerom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Spojila ih je opaka bolest koju su pobjedile prijateljstvom.
Novinarka Vesna Miletić iz Vranja pomogla je Mirjani Davidović iz Rijeke da nakon hoda po mukama koji je i sama prošla u neizvjesnoj borbi sa kancerom debelog crijeva pobjedi rak.Vesna je nakon što joj 2011. dijagnostikovan kancer napisala knjigu „Život sa šifrom C 20”. U njoj je opisala svoju borbu sa karcinomom i teške trenutke nakon operacije i onkoloških terapija, ukazujući na značaj rane dijagnostike.

Vesna Miletić

-To je bio osnovni motiv što sam se latila pisanja i objavila knjigu koja je izazvala interesovanje kako čitalaca iz Srbije tako i iz dijaspore. Nakon toga moram da priznam da nisam mislila da ću uraditi drugu knjigu, nisam ozbiljno razmišljala o tome, ali život je zaista nepredvidiv. Igrom slučaja javila mi se žena iz Nemačke, porijeklom iz Hrvatske iz Rijeke, koja je imala istu šifru i koja je tražila moju knjigu. Tu kreće poznanstvo sa njom. Intenzivna i prepiska je trajala negdje oko dva mjeseca. U tom periodu ja sam joj davala podršku iako smo kilometrima bile udaljene jedna od druge. Razmjenjivale smo po dvadesetak mejlova, čule se gotovo svakodnevno… Ona je insistirala da dođem u Njemačku. Nisam ozbiljno razmišljala o tome u prvom trenutku, već sam željela da se vidimo u Beogradu pošto joj je suprug iz Beograda. Međutim, mejl koji mi je jednom prilikom poslala koji je prosto bio vapaj za pomoć kao da je bio okidač da se ja odlučim i krenem put Njemačke. U trenutku kad sam donijela odluku, moram da priznam da sam se malo plašila, jer sam bila potpuno svjesna odgovornosti koja me čeka… Znam šta znači oboljeti od raka, znam kakva je to borba, šta sve onom ko boluje prođe kroz glavu, sa kojim strahovima se suočava, kakav je zapravo to pakao. Međutim, želja da pomognem bila je jača od svega. Ja sam tu ženu prosto osjećala kao svoju iako se uopšte nismo poznavale, ali nas je bolest spojila i to nešto što postoji između nas,to nešto je prijateljstvo koje se razvilo i tokom prepiske i tokom druženja za deset dana koliko sam ja provela u Nemačkoj – priča autorka knjige.

Ilustracija, Foto: Dado Đilas

Prepiske su pretočene u drugu knjigu čiji naziv “Sunce i klupa” ima svoju simboliku na osnovu potresne ispovijesti dveju žena koje je spojila sudbina.

Mirjana i Vesna

-Zašto je naziv druge knjige “Sunce i klupa”, sunce u smislu da sam ja njoj bila izvor života u danima kada je ona imala psihičke padove, što je sasvim normalno za nekog ko boluje od raka. Sunce koje je greje daje joj snagu, daje joj volju za životom, a klupa koja služi kao odmor i to je nešto što se provlačilo kroz cijelu knjigu. Iz toga je proisteko naziv koji je možda neobičan, a riječ je zaista o istinitoj ispovijesti o susretu i prijateljstvu između mene i Mirjane iz Njemačke – kaže Vesna.

Vesnino prijateljstvo sa Mirjanom ne završava se ozdravljenjem Riječanke.

-Što se tiče Mirjane, sa njom sam nastavila intenzivno prepisku i ne prođe dan da se ne čujemo, ili ne dopisujemo i to je neko prijateljstvo koje će trajati dok trajemo i mi bez obzira što smo zaista udaljene preko 1.600 kilometara. Daljina u ovom slučaju apsolutno nije bitna, bitno je da mi osjećamo jedna drugu da možemo da podjelimo svoje muke i probleme i kad vam neko kaže hvala, hvala ti što si mi pomogla kad mi je bilo najteže ne postoji veća nagrada za mene apsolutno… I to je motiv kojim se rukovodim i što sam zapravo napisala te dvije knjige, a na neki način pomogla i sebi da se oslobodim tog tereta koji nosim, jer to su ožiljci koji zarastu, ali koji uvijek bole nekad manje, nekad više… Sama činjenica da ste bili u dodiru sa tom bolešću, da ste bili u dodiru sa smrti je mnogo teška i sa tim treba naućiti živjeti, najteže je pobjediti sebe i nastaviti život normalno – navodi Vranjanka.

Ilustracija, Foto: Shutterstock

Kaže da je zahvaljujući knjigama prepiskama i podršci koje nesebično pružaju jedna drugoj i sama Mirjana počela da se mjenja i da na život gleda drugim očima. Uspjeva da prepozna ljude koji su prijatelji, da prepozna ljude koji su “energetski vampiri” oko nas, da ceni život, jer vrijeme u kome živimo nas prosto melje i zaboravljamo na neke sitnice koje život čine lijepim.

-Sada najviše želim da se vidim sa Mirjanom ne znam da li će ona doći u Vranje, obećala mi je, ili ću ja opet za Njemačku. Koliko smo se vezale Mirjana i ja govori i podatak da smo u Njemačkoj po ceo dan bile zajedno, išle na njene kontrole, to nije bilo moje turističko putovanje i iskrena da budem plašila sam se da li ću uspeti to da iznesem, da ja ne budem na neki način povučena i vraćena na nešto što sam prevazišla. Zajedno smo od jutra do mraka, zajedno slušamo muziku koju obožavamo i jedna i druga i onda mi ujutru stiže mejl od nje “hvala ti što si tu hvala ti na podršci mnogo mi znači… Zaista to je nešto što mnogo grije, natjera čoveka da mu pođu suze na oči. Ne postoji ništa plemenitije od toga da budete humani – otkriva Vesna.
Ilustracija, Foto: Shutterstock

I Mirjana je osnažena nakon teških trenutaka koje je preživjela boreći se sa kancerom i beskrajno zahvalna Vesni na podršci i prijateljstvu.

– Naravno da bih pomogla uvek, čak i prije moje bolesti. Od uvek sam se divila glavnim likovima u knjigama. Hvala ti, Vesna, što sam i ja postala jedan od njih. Hvala ti što si sve vrijeme bila uz mene, uz moju porodicu. Što si mi pokazala da iznad klupe postoji sunce. Savet za sve zdrave: živite život – kaže Mirjana.

Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

IZDVAJAMO

To Top