All for Joomla All for Webmasters
Dijaspora

VESNA ŠPADIJER: U Australiji se posao ne bira, a mladi u Crnoj Gori se srame nekih poslova

U decembru prošle godine Crnogorska etnička zajednica u Australiji proslavila je veliki jubilej – 20 godina postojanja. Odlučnost i upornost crnogorskih iseljenika u Australiji, da osnuju svoje etničko udruženje kasnije se “širila” i u druge krajeve svijeta. Iako nije brojna, crnogorska zajednica u Australiji je odlično organizovana, a nedavno su osnovali podružnicu i na Novom Zelandu.
Vesna Špadijer, potpredsjednica udruženja, koja već dugo žovi u zemlji kengura, kaže za portal Dijaspora da su Crnogorci u Australiji iako fizički daleko, veoma vezani i ponosni na domovinu, pa i onda kada potomci iseljenika zaborave maternji jezik, ili kada ukazuju na neke anomalije crnogorskog društva danas.
-Prema zvaničnim podacima, u Australiji ima oko 1.500 Crnogoraca. To je podatak za one koji se tako nacionalno izjašnjavaju i koji su privrženi Crnoj Gori, dok se smatra da je ukupni broj građana iz Crne Gore koji su emigrirali u Australiju  izmedju četiri i pet hiljada, kaže Špadijer.
Rukovodstvo i članovi ovog udruženja su, i prije 20 godina, kada to nije bilo veoma popularno, zastupali ideju crnogorske nezavisnosti.
Da li je bilo teško osnovati crnogorsko etničko udruženje prije 20 godina? 

Mihailo Mandić, predsjednik Crnogorske etničke zajednice u Australiji, Vesna Špadijer i članice udruženja Foto privatna arhiva

U  vrijeme kada je osnovana Crnogorska etnička zajednica Australije postojao je veliki animozitet anticnogorske struje prema nama, ali smo uspjeli da se odupremo i opstanemo do dana današnjeg. Pokušavali su da nas uruše i spolja i iznutra, ali iz svega smo izasli još jači. Dokaz za to su i naše novoosnovane podružnice u Brizbejnu, Melburnu i na Novom Zelandu, dok članove imamo i u ostalim gradovima Australije.  Naše udruženje je najstarija crnogorska zajednica koja je od svog osnivanja stala u odbrani crnogorskih nacionalnih interesa. Doduše i prije nas su osnovana dva kluba sa crnogorskim prefiksom no ona se nijesu snašla u procesu raspada Jugoslavije pa su jos uvijek u procesu odabira strana.
Da li ste, dvije decenije kasnije, zadovoljni postignutim i da li ste ostvarili ciljeve na kojima se temelji organizacija?
Od našeg osnivanja ne mijenjamo ciljeve. Neki su se ostvarili, a neki su u tom procesu. Dobili smo nezavisnost, priznat je crnogorski jezik, a i CPC polako dobija svoje mjesto, koje nije ni smjelo da se izgubi. Ovdje u Australiji čuvamo naše interese, pomažemo jedni drugima, spajamo iseljenike, dajemo informacije i održavamo nas web sajt koji je veoma poznat i posjećen www.montenegro.org.au
-Kako ocjenjujete saradnju sa maticom i podršku zvanične Crne Gore?
Što se tiče podrške iz Crne Gore postoji i ona se intezivinira u poslednje vrijeme. Vlada je prepoznala značaj dijaspore i naše udruženje ima značajnog udjela u organizovanju i radu jednog nedavno osnovanog tijela – Savjeta dijaspore.
Takođe, prepoznati smo i ovdje kao crnogorska uajednica a o čemu se možete više informisati i na našem web sajtu.
-Koji su najveći problemi Crnogoraca u Australiji i kako ih riješiti?
Problemi Crnogoraca kao etničke zajednice su postojali ranije. Bili smo medijski izolovani, državni radio na srpskom programu je godinama širio propagandu protiv svega crnogorskog, ali smo se sami sa time izborili. Sada više takvih problema nemamo. Nadamo se da ćemo u saradnji sa MIP-om i Vladom Crne Gore riješiti na zajedničko zadovoljstvo par pitanja vezanih za diplomatsko predstavljanje koje do sada nije bilo baš na nivou kojega smo očekivali.
Često se čuje, i ne samo za crnogorsku dijasporu, već za dijasporu država bivše Jugoslavije da je razjedinjena, nesložna, ćak zavađena, i to je veliki problem i za maticu, kada pokušava da koordiniše djelovanje, ali i za dijasporu u ostvarivanju zacrtanih ciljeva i pokušajima rješavanja svojih problema?
Da. na žalost. Tužno je što takve podjele iniciraju i oni koji dugo žive u sređenim državama kao što je Australija. Ovdje žive jednim načinom i nikome ne smeta ko je koje vjere i nacije. Ako, recimo, hoćete pasoš, onda ste i Australac, dok u kući možete biti šta vam je volja. Umjesto da tako edukuju i svoje u Crnoj Gori oni produbljuju podjele.
-Prema vašem mišljenju, zbog čega je to tako?
Zašto je to tako? Vjerovatno zato što, na žalost, u svakom društvu postoje oni kojima su lični interesi preči i od moralnih i ljudskih i patriotskih obaveza prema svojoj državi.
 Koliko Crnogorci u Australiji uspijevaju da očuvaju običaje, jezik, kulturu, tradiciju? Da li ste svjedoci da druga ili treća generacija Crnogoraca već ne govori maternji jezik i ne zna mnogo o zemlji porijekla? 
Ova pitanja su bila aktuelna u neka prošla vremena, ali ne baš tako davna. Napretkom tehnologije sve informacije su svima dostupne istoga časa. Tradicija, kultura i običaji su vam konstantno na dohvatu ruke i samo zavisi od vašeg slobodnog vremena koliko mu se možete posvetiti.  U Australiji se dosta radi, nema se previše slobodnog vremena, a informacija i aktivnosti je bezbroj.
Koliko vi kao udruženje možete i činite na očuvanju crnogorskog identiteta? Sa druge strane, koliko su potomci crnogorskih iseljenika, ta druga, treća generacija, koje su rođene i odrasle u Australiji, zainteresovane?
Mi čuvamo našu tradiciju i običaje na način što na zvaničnim večerama i prijemima koristimo priliku da pokažemo našu nošnju, pokažemo ljepote Crne Gore i animiramo sagovornike da je posjete. U svakoj datoj priliciji nastojimo da što više i na što bolji način  prezentujemo Crnu Goru. Postoje generacije koje zaborave naš jezik, ali to je slučaj sa svim narodima pa ni mi nijesmo izuzetak. Doduše, čuvanje jezika i tradicije zavisi od familije do familije, ali i pored svega toga svi su ponosni na zemlje svojih predaka.
Dijaspora se u Crnoj Gori, pominje uglavnom kada su izbori ili kada se govori o parama. Značajan procenat crnogorskog BDP, čak do 10% čini novac koji dolazi od naših iseljenika. Međutim, problem je što taj novac nisu investicije, već uglavnom potrošnja. Postoji li među crnogorskim iseljenicima onih koji su zainteresovani za ulaganje u Crnu Goru i eventualni povratak? Koje su to barijere koje su prepreka ovakvim ulaganjima?

Članovi udruženja Crnogorske etničke zajednice u Australiji Foto privatna arhiva

Dobro ste uočili da preko 10% BDP dolazi iz dijaspore što mnogo pomaže rješavanju socijalne problematike.  Da ništa više od toga dijaspora na uradi, zar i to nije dovoljno? Odatle uvijek stižu ista pitanja oko ulaganja dijaspore. Mislim da još nije izgrađeno puno povjerenje da bi dijaspora bila spremna da ulaže sa rizikom kojega može da očekuje. I nijesu za ovo krive samo strukture sistema već smo to prije mi sami sa  međusobno izgrađenim, odnosno neizgradjenim povjerenjem. Za prevazilaženje ovakvog stanja  ipak je potrebno izvjesno vrijeme.
Prema nekim anketama dvije trećine mladih u Crnoj Gori želi da ode u inostranstvo, prvenstveno iz ekonomskih razloga. Kako vama, iz pozicije nekoga ko već duži period živi u inostranstvu, izgleda Crna Gora, ekonomski, duhovno, politički? 
 Možda će moj odgovor biti nepopularan, ali ću vam reći nešto što mnogi od nas u inostranstvu misle. Kod nas u Crnoj Gori je razvijen jedan osjećaj da treba završiti fakultet i da je država dužna da ti obezbijedi posao.  To nije tako u Australiji.  Završavaju mladi fakultete, a za život rade što stignu i kako se snađu dok ne nađu posao u svojoj struci a mnogi i ostanu da obavljaju poslove van svojih struka.  Kažu da je u Australiji nizak procenat nezaposlenosti, a on je daleko veći nego što ga prikazuju. Ovdje se broji da si zaposlen i ako radiš samo jedan dan u nedelji. Posao se ne bira, rade i po dva, tri posla i to godinama da bi se nešto steklo.

Milena, Jelena i Jovana Špadijer Foto privatna arhiva

Šta bi Crna Gora trebalo da uradi da bi zaustavila odliv mladih i obrazovanih ljudi koji su, po pravilu, nosioci napretka i razvoja?
-Vidimo da su mnoge njive kod nas u Crnoj Gori neobrađene, za berbe grožđa i voća i sezonske poslove iz okolnih zemalja stignu na desetine hiljada mladih pa se pitamo da li su oni zaista gladni? Naši građani neće, uslovno rečeno, “svašta” da rade, na žalost postoji ta”sramota” od obavljanja određenih poslova i dok je to tako, mi mislimo da i nema velikih problema. Pogledajte samo koliko mala Crna Gora ima partija i NVO-a?! Svi oni otimaju i razvlače budžet građana. Pogledajte opoziciju i pojedine nacionalisticke vođe kako “preživaljavaju” svađajući narod a plaćeni novcem iz budžeta. Umjesto da se okrenu radu i svojoj državi, mnogi od njih love u mutnom i čereče Crnu Goru. Iskreno se nadam da će se narod u Crnoj Gori dozvati pameti i shvatiti da nemaju druge države sem Crne Gore, pa kako se budu odnosili prema istoj tako će im i biti. Nadamo se boljitku, ali to će doći samo onda kada se narod nauči da treba voljeti i čuvati  svoje a poštovati tuđe.
Dijaspora.news/Foto privatna arhiva
1 Comment

1 Comment

  1. Pingback: VESNA ŠPADIJER: U Australiji se posao ne bira, a mladi u Crnoj Gori se srame nekih poslova

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

IZDVAJAMO

To Top